Romans 13.1-10 (Epistle)

1Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. 2Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiæe grijeh na sebe. 3Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš li pak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæeš hvalu od nje; 4Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo èini. 5Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. 6Jer zato i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. 7Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome èast, èast. 8I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. 9Jer ovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 10Ljubav ne èini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona.

Matthew 12.30-37 (Gospel)

30Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa. 31Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima. 32I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. 33Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje. 34Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. 35Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo. 36A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. 37Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi.

Hieromartyr Athenogenes, bishop of Sebaste, and his ten disciples (311)

“In the time of Diocletian, a fierce persecutor of Christians called Philomarchus came to Sebaste. He arrested and killed many Christians in the town. When he saw Athenogenes and his disciples, he told the elder to sacrifice to the idols, that they should not perish as had the other Christians. Athenogenes replied: ‘O Torturer, those whom you describe as having perished have not perished, but are in heaven and make merry with the angels!’ There was a touching moment when a deer, which had been hand-fed by the compassionate Athenogenes, ran up to him and, seeing him in such straits, shed tears. Wild animals of the hills had more pity on the martyrs than did the pagans! After harsh torture, during which an angel of God comforted them, they were all beheaded, first the priests and fellow workers of Athenogenes and then Athenogenes himself, and went to their heavenly home in the year 311.” (Prologue)

The Great Horologion adds “There is a second Martyr Athenogenes commemorated today, mentioned by St Basil… it is said that as this Athenogenes approached the fire, wherein he was to die a martyric death, he chanted the hymn O Joyous Light in praise of the Holy Trinity.” This is one way that we know that the vesperal hymn Gladsome Light was in use before the time of St Basil the Great.