1 Peter 1.3-9 (Vespers)

3Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za živ nad vaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh, 4Za našljedstvo nepropadljivo, koje neæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvano na nebesima za vas, 5Koje je sila Božija vjerom saèuvala za spasenije, pripravljeno da se javi u pošljednje vrijeme; 6Kojemu radujte se, premda ste sad malo gdje je potrebno) žalosni u razliènijem napastima, 7Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem naðe na hvalu i èast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos; 8Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajuæi no vjerujuæi ga radujete se radošæu neiskazanom i proslavljenom, 9Primajuæi kraj svoje vjere, spasenije dušama.

1 Peter 1.13-19 (Vespers)

13Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja æe vam se prinijeti kad doðe Isus Hristos. 14Kao poslušna djeca, ne vladajuæi se po prvijem željama u svojemu neznanju, 15Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet. 17I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajuæi ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom, 18Znajuæi da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca; 19Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i preèista jagnjeta;

1 Peter 2.11-24 (Vespers)

11Ljubazni! molim vas, kao došljake i goste, da se èuvate od tjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu. 12A vladajte se dobro meðu neznabošcima, da bi za ono za što vas opadaju kao zloèince, vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga u dan pohoðenja. 13Budite dakle pokorni svakoj vlasti èovjeèijoj, Gospoda radi: ako caru, kao gospodaru; 14Ako li knezovima, kao njegovijem poslanicima za osvetu zloèincima, a za hvalu dobrotvorima. 15Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi. 16Kao slobodni, a ne kao da biste imali slobodu za pokrivaè pakosti, nego kao sluge Božije. 17Poštujte svakoga: braæu ljubite, Boga se bojte, cara poštujte. 18Sluge! budite pokorni sa svakijem strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima. 19Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko žalosti, stradajuæi na pravdi. 20Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro èineæi muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom. 21Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom; 22Koji grijeha ne uèini, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem; 23Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi; 24Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste.

John 21.15-25 (Matins Gospel)

15A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje. 16Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. 17Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. 18Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš. 19A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom. 20A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati? 21Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj? 22Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom. 23Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga? 24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito. 25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.

Romans 3.28-4.3 (Epistle)

28Mislimo dakle da æe se èovjek opravdati vjerom bez djela zakona. 29Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožaèki? Da, i neznabožaèki. 30Jer je jedan Bog koji æe opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. 31Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! nego ga još utvrðujemo.

1Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? 2Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. 3Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu.

Acts 11.19-26, 29-30 (Epistle, Apostles)

19A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima. 20A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu. 21I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. 22A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; 23Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; 24Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. 25Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju. 26I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima. 29A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. 30Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.

Matthew 7.24-8.4 (Gospel)

24Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu: 25I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu. 26A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku: 27I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno. 28I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj. 29Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.

1A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo. 2I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti. 3I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube. 4I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima.

Luke 10.16-21 (Gospel, Apostles)

16Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao. 17Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje. 18A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja. 19Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi. 20Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima. 21U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja.

Holy Apostles Bartholomew and Barnabas

Saint Bartholomew was one of the Twelve Apostles, a Galilean; the Gospel accounts say little more about him. It is said that, after receiving the Holy Spirit at Pentecost, he traveled in the service of the Gospel to Arabia and Persia, and brought to India a translation of the Gospel according to Matthew. Eusebius writes that one hundred years later Pantaenus, an illustrious Alexandrian scholar, found this gospel when he traveled in India. By most accounts Bartholomew ended his life in Armenia, where he met his martyrdom by crucifixion. According to many, he and Nathaniel are the same person: the Gospel accounts that speak of Bartholomew do not mention Nathaniel; and St John’s Gospel,which mentions Nathanael as one of the Twelve, does not mention Bartholomew. But according to the Greek Synaxarion, Bartholomew and Simon the Zealot are one and the same.

Saint Barnabas was one of the Seventy, from Cyprus, a Levite and at one time a fellow-student with St Paul under Gamaliel. After Christ’s Ascension, he led the Seventy until the Apostle Paul’s conversion. He is mentioned often in the Acts of the Apostles, which describes some of his travels as a companion of St Paul. By all accounts, he was the first to preach the Gospel of Christ in Rome and in Milan. His wonder-working relics were discovered on the island of Cyprus in the time of the Emperor Zeno; on this basis the Church of Cyprus was established as an independent Church, since it had an apostolic foundation.

Commemoration of the appearance of the Archangel Gabriel to a monk on Mt Athos, and the revelation of the hymn "It is Truly Meet" (Axion Estin (980)

A monk on the Holy Mountain was chanting the ancient hymn to the Most Holy Theotokos, “More honorable than the Cherubim…” (composed by St Cosmas the Hymnographer) in his cell, when the Archangel Gabriel appeared to him, disguised as a monk. The angel chanted the same hymn, but began it differently: “It is truly meet to call thee blessed, the Theotokos, the ever-blessed and most pure and Mother of our God. More honorable than the Cherubim…” Amazed at the hymn’s beauty, the monk asked the stranger to write it down for him: the Angel inscribed it on a stone tablet with his finger, then vanished from sight. The tablet was brought to Constantinople and shown to the Emperor and the Patriarch as proof of the miracle. From that time, this version of the hymn began to be sung in the Divine Liturgy, as it is to this day.