Acts 5.21-33 (Epistle)

21A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu. 22A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im 23Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo. 24A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo. 25A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod. 26Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. 27A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi: 28Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka. 29A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. 30Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. 31Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha. 32I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. 33A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.

John 6.14-27 (Gospel)

14A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. 15A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. 16A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, 17I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. 18A more se podizaše od velikoga vjetra. 19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. 20A on im reèe: ja sam; ne bojte se. 21Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. 22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, 23A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, 24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. 25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? 26Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. 27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

Virgin Martyrs Agape, Irene, and Chionia in Illyria (295 or 304)

These three sisters lived in Aquilea. When the Emperor Diocletian was visiting there, he learned that they were Christians and had them brought to him. When they would not deny Christ, they were cast into prison, then handed over to a general named Dulcitius for torture. Dulcitius conceived a passion for the sisters, and entered the prison planning to defile them; but when he tried to enter, he was deprived of his reason and fell upon the dirty pots at the entrance, embracing and kissing them until he was completely black with soot. Hearing of this, the Emperor appointed another general to torment the sisters. After terrible tortures Agape and Chionia were burned, but the sadistic general, knowing her pledge of virginity to the Lord, ordered Irene to be put in a brothel. By God’s providence she was shot with an arrow before she could be forced to endure this fate.

So ends the version given in the Great Horologion. The Prologue gives a slightly different version: When Irene was being led to the brothel, an angel turned the soldiers back and led Irene to the top of a high hill. The next day the general came with his soldiers to capture her, but were unable to climb it. The general then ordered that Irene be shot with arrows.

St Anastasia, a prophetess in that town, gathered the bodies of all three sisters and gave them burial.