Acts 3.11-16 (Epistle)

11A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se. 12A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide? 13Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti. 14A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni; 15A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci. 16I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.

John 3.22-33 (Gospel)

22A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše. 23A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše. 24Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu. 25Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja. 26I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu. 27Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. 28Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim. 29Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. 30Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. 31Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. 32I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima. 33Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit.

Martyr Eupsychius of Caesarea in Cappadocia (362)

This holy martyr was a married man, living in Cappadocia. During the reign of Julian the Apostate he, along with some other Christians, destroyed the pagan temple to the goddess Fortuna. (The Prologue says that it was his wedding day). For this he and his companions were cruelly tortured, then beheaded.

At that time St Basil the Great governed the Church in that part of Cappadocia. When the apostate Emperor, going to fight the Persians, came to the town in which Eupsychius was martyred, St Basil went to meet him, bringing three barley loaves as a sign of honor and welcome. The Emperor, ever hostile to Christians, ordered that the bishop be given a fistful of hay in return. Saint Basil said to the Emperor ‘You ridicule us now, O King; we bring you bread, by which we are fed, and you give us miserable food that you, with all your power, are unable to turn into nourishment for men.’ The Emperor perished in the Persian campaign.