John 20.1-10 (7th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda otidoše opet uèenici doma.

Hebrews 6.13-20 (Epistle)

13Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, 14Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. 15I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. 16Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. 17Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; 18Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, 19Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, 20Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu.

Ephesians 5.8-19 (Epistle, St John)

8Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite; 9Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini. 10Istražujte što je Bogu ugodno. 11I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte. 12Jer je sramno i govoriti šta oni tajno èine. 13A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je; 14Zato govori: ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæe te Hristos. 15Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; 16Pazite na vrijeme, jer su dani zli. 17Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija. 18I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom, 19Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu;

Mark 9.17-31 (Gospel)

17I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. 18I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. 19A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. 20I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. 21I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. 22I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. 23A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. 24I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. 25A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. 26I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 27A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. 28I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 29I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. 30I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. 31Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan.

Matthew 4.25-5.12 (Gospel, St John)

25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

Translation of the Relics (847) of St Nicephoros, Patriarch of Constantinople (827)

His main commemoration is on June 2; today we commemorate the return of his holy relics to Constantinople.

Nicephoros was Patriarch during the time of the iconoclasts, and openly opposed the Emperor Leo the Armenian’s heretical policies. For this he was exiled to a monastery on the island of Prochonis, which he himself had built when Patriarch. After living there for thirteen years, he reposed around 827. In time, the iconoclast Emperors died, and the Emperor Michael, with his mother Theodora, came to the Imperial throne in 842; they appointed Methodios, a defender of the icons, as Patriarch. In 846, the incorrupt relics of St Nicephoros were returned to Constantinople and placed first in the Hagia Sophia, then in the Church of the Holy Apostles. The saint had been driven from Constantinople on March 13, and his relics were returned there on March 13, nineteen years later to the day.