Scripture Readings
Acts 19.1-8
(Epistle, Forerunner)
1Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike
2Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti.
3A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
4A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa.
5A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
7A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
8I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.
James 1.19-27 (Epistle)
19Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
John 1.29-34
(Gospel, Forerunner)
29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
Mark 10.17-27 (Gospel)
17I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni?
18A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
21A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst.
22A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!
24A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!
25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
26A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?
27A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.
Commemorations
The Synaxis of the Venerable and Illustrious Prophet, Forerunner and Baptist of the Lord, John.
On the day after a great Feast we usually honor the servant of the Mystery; today we honor him who baptized the Lord: the blessed Forerunner, “greatest of the Prophets, most noble of those born of women, voice of the Word, herald of Grace, swallow presaging the spiritual spring, torch and beacon of the divine Light, spiritual dawn announcing the Sun of Righteousness, and as terrestrial angel and celestial man, stationed at the border of heaven and earth, uniting the Old and the New Testaments” (Synaxarion).
New Martyr Athanasius of Attalia (1700)
A native of Attalia, he lived in Smyrna. Once he unguardedly spoke the opening words of the Muslim confession of faith, “There is no god but God.” Hearing this, some Turks immediately surrounded him and took him to the court, claiming that he had embraced Islam. This he vehemently denied, assuring them that he was a Christian and that the words he had spoken would be unremarkable to any Christian. He was thrown into prison as an apostate and, after a sham trial, beheaded. His body was thrown to the dogs, but the usually voracious animals refused to touch his body, and it was removed by some pious Christians and given honorable burial.
Our Venerable Father Cedd, Bishop of Essex and Abbot of Lastingham (664)
He and his brother Chad (Mar. 2) were from an English family, educated under Saint Aidan (Aug. 31) of Lindisfarne. Both brothers entered monastic life at Lindisfarne and later became bishops. Cedd travelled as an evangelist among the people of Essex, where Saint Finan (Feb. 17) consecrated him to be their first bishop. He founded two monasteries in Essex, one of whose churches still stands; he built yet another monastery at Lastingham in Yorkshire, where he lived until his repose. He spoke both Irish and Anglo-Saxon, and served as a translator for the Irish at the Synod of Whitby in 664. He reposed at Lastingham not long after the Synod.