Scripture Readings
John 21.15-25
(11th Matins Gospel)
15A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje.
16Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
17Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
18Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš.
19A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom.
20A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati?
21Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj?
22Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.
23Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga?
24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito.
25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
1 Corinthians 9.2-12 (Epistle)
2Ako drugima i nijesam apostol, ali vama jesam, jer ste vi peèat mojega apostolstva u Gospodu.
3Moj odgovor onima koji me uspitaju ovo je:
4Eda li nemamo vlasti jesti i piti?
5Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braæa Gospodnja, i Kifa?
6Ili jedan ja i Varnava nemamo vlasti ovo èiniti?
7Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede?
8Eda li ovo govorim po èovjeku? Ne govori li ovo i zakon?
9Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: da ne zavežeš usta volu koji vrše. Eda li se Bog brine za volove?
10Ili govori jamaèno za nas? Jer se za nas napisa: koji ore treba u nadanju da ore; i koji vrše u nadanju da æe dobiti od onoga što vrše.
11Kada mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo?
12Kad se drugi miješaju u vašu vlast, akamoli da ne bi mi? Ali ne uèinismo po vlasti ovoj nego sve trpimo da ne uèinimo kake smetnje jevanðelju Hristovu.
Philippians 2.5-11
(Epistle, Theotokos)
5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu,
6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek,
8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena.
10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
Matthew 18.23-35 (Gospel)
23Zato je carstvo nebesko kao èovjek car koji namisli da se proraèuni sa svojijem slugama.
24I kad se poèe raèuniti, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata.
25I buduæi da nemaše èim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati.
26No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreæi: gospodaru! prièekaj me, i sve æu ti platiti.
27A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu.
28A kad iziðe sluga taj, naðe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše govoreæi: daj mi što si dužan.
29Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreæi: prièekaj me, i sve æu ti platiti.
30A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga.
31Vidjevši pak drugari njegovi taj dogaðaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav dogaðaj.
32Tada ga dozva gospodar njegov, i reèe mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio.
33Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah?
34I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga muèiteljima dok ne plati sav dug svoj.
35Tako æe i otac moj nebeski uèiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.
Luke 10.38-42, 11.27-28
(Gospel, Theotokos)
38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu.
39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.
41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,
42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje.
27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao!
28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.
Commemorations
Leavetaking of Dormition
On the Holy Mountain, the Feast of the Dormition is extended to August 28, thus consecrating almost the entire month of August to the Most Holy Theotokos.
Hieromartyr Irenaeus, bishop of Lyons (202)
He was born in Asia Minor around the year 120, and was a disciple of Saint Polycarp, who was in turn a disciple of St John the Evangelist. He succeeded the martyred St Pothinus as Bishop of Lyons in Gaul (now France). He produced many writings contesting not only against paganism but against Gnostic heresies that were then troubling the Church. When Victor, Bishop of Rome, planned to excommunicate the Christians of Asia Minor for celebrating Pascha on a different date than the Church of Rome, Irenaeus persuaded him to stay his hand and maintain unity and peace in the Church. (This was before the date of Pascha had been set by the Ecumenical Councils). By his efforts Lyons became for centuries a center and bastion of Orthodoxy in the West.
Martyr Lupus (306), slave of St Demetrios of Thessalonica
He was the servant of the Great Martyr Demetrius, and was present at his martyrdom. He dipped the hem of his garment in the martyr’s blood, and later worked many miracles with the garment, healing many illnesses. At the order of the Emperor Maximian, he was then himself arrested, tortured and, like his earthly master, beheaded for Christ. It is said that, as his death approached, he prayed to be baptized before his death, for, though a believer in Christ, he had never been able to be baptized. A cloud suddenly poured down a torrent of water upon him, answering his prayer.
Hieromartyr Pothinos, Bishop of Lyons (177)
The Holy Polycarp (February 23) sent Pothinus from Asia Minor to spread the Gospel in Gaul. He brought many there to faith in Christ, and became the first bishop of Lyons. During a persecution of Christians Pothinus, who was then ninety years old, was brought before the proconsul, who asked him ‘Who is the Christian God?’ Pothinus answered ‘You will find out, if you are worthy.’ He was beaten fiercely with staves and stones, then thrown in prison, where he died of his injuries.