Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)

1 John 4.1-6 (Vespers)

1Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 2Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 3A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 4Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 5Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.

1 John 4.20-5.5 (Vespers)

20Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 21I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.

1Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 2Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 3Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 4Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?

John 20.1-10 (7th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda otidoše opet uèenici doma.

Romans 15.1-7 (Epistle)

1Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. 2I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled. 3Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. 4Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. 5A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu, 6Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. 7Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.

Philippians 3.7-14 (Epistle, St Jacob)

7No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. 8Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem, 9I da se naðem u njemu, ne imajuæi svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri; 10Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu, 11Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh; 12Ne kao da veæ dostigoh ili se veæ savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus. 13Braæo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, 14I trèim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu.

Matthew 9.27-35 (Gospel)

27A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! 28A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. 29Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. 30I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. 31A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. 32Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. 33I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. 34A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. 35I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.

Mark 10.29-31, 42-45 (Gospel, St Jacob)

29A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, 30A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. 31Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. 42A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. 43Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 44I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. 45Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.

Holy Hieromartyrs Hermolaus (305), Hermippus, and Hermocrates at Nicomedia

They were priests in Nicomedia; it was Hermolaus who converted St Panteleimon (July 27) to Christ. When St Panteleimon, interrogated by Maximian, was asked who had turned him from the idols, he named Hermolaus. (The Great Horologion notes that it had been revealed to Panteleimon that the time of Hermolaus’ martyrdom was near at hand). St Hermolaus was arrested allong with Sts Hermippus and Hermocrates and, when they proclaimed Christ to be the only true God, all were beheaded. St Hermolaus, along with his disciple St Panteleimon, is counted as one of the Unmercenary Physicians.

Holy Righteous Martyr Paraskeve (140)

She was born near Rome to pious parents. Since she was born on a Friday, she was named Paraskeve (Friday in Greek; literally “preparation” or “preparedness” because Friday was the Biblical Day of Preparation for the Sabbath). From early childhood she studied the scriptures, consecrated herself to a monastic life, and brought many to faith in Christ by her example and teaching. During the reign of Antoninus she was arrested because she was a Christian. When ordered to worship the idols, she answered “Let the gods that have not made heaven and the earth perish from off the earth” (Jeremiah 10:11). For this, after severe tortures she was beheaded in 140.

Saint James (Jakov) Netsvetov, Missionary to Alaska (1864)

He was born on the island of Atka in 1802, to a Russian father and an Aleut mother. Traveling to Russia, he attended the seminary in Irkutsk, and returned to Alaska after being ordained to the priesthood. For the next thirty-six years he served as missionary and pastor to the Alaskan people, undergoing tremendous hardships to do so. He first traveled among the peoples of the Aleutian islands, using native kayaks to paddle between the islands. From 1845 to 1863 he worked among the native people of the Yukon valley, traveling from village to village by dog-sled. He was the first Orthodox priest to serve the area since the hieromartyr Juvenaly, companion of St Herman. He carried with him a tent which served as a traveling church, in which he served the Divine Liturgy wherever he went — though sometimes the services could not be held because the bread and wine had frozen. Toward the end of his life, worn out by his labors, he settled for a brief time in Sitka, where he reposed in peace in 1864.