1 Corinthians 7.12-24 (Epistle)

12A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. 13I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. 14Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. 15Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. 16Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš? 17Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. 18Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. 19Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh. 20Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. 21Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. 22Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. 23Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. 24Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom.

Matthew 14.35-15.11 (Gospel)

35I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. 36I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

1Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: 2Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. 3A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? 4Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 5A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; 6Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. 7Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: 8Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. 9No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. 10I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. 11Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.

Holy Myrrh-bearer and Equal-to-the-Apostles Mary Magdalene

She was from the town of Magdala on the Sea of Galilee, for which reason she is called “Magdalene.” The Lord Jesus cast out seven demons from her, after which she became His faithful disciple, following Him even to the Cross when most of His disciples had fled. With the other holy Myrrh-bearers, she prepared the spices to anoint His body and carried them to His tomb. There she was one of the first witnesses to the Resurrection, and the first to proclaim it.

Various traditions hold that, after Christ’s ascension, she traveled to Rome, where she presented the Emperor with a red egg and proclaimed “Christ is Risen!” For this reason her icons often show her holding a red egg, and from this the tradition of distributing red eggs at Pascha is said to have arisen. She is then said to have travelled to Ephesus where she helped St John the Theologian in his gospel ministry before reposing there.

Mary Magdalene is sometimes identified with the “sinful woman” of the Gospels, but this is not the Church’s tradition. Neither the Gospels nor the sacred hymnography of the Church make this connection.

The name ‘Madeleine’ is a form of ‘Magdalene’.