Scripture Readings
John 20.11-18
(8th Matins Gospel)
11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti.
16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju.
17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.
18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
1 Corinthians 1.10-18 (Epistle)
10Molim vas pak, braæo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu meðu vama raspre, nego da budete utvrðeni u jednom razumu i u jednoj misli.
11Jer sam èuo za vas, braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðe meðu vama,
12A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin; a èetvrti: ja sam Hristov.
13Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste?
14Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja;
15Da ne reèe ko da u svoje ime krstih.
16A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio.
17Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanðelje, ne premudrijem rijeèima, da ne izgubi silu krst Hristov.
18Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija.
Matthew 14.14-22 (Gospel)
14I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18A on reèe: donesite mi ih ovamo.
19I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
20I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh.
21A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
Commemorations
Translation of the relics of the Protomartyr and Archdeacon Stephen (428)
After the First Martyr Stephen was stoned to death, his body was left for the dogs; but his teacher Gamaliel had his body secretly taken to a place outside Jerusalem and buried by night. About the year 427, a Fr Lucian, the parish priest near the place, was told in a dream where the relics of the Protomartyr were buried. He told Patriarch John of Jerusalem, and they went together to the place revealed. Digging there they found a box labeled with the word “Stephen” in Aramaic letters. They took the sacred relics to Jerusalem in solemn procession.
Hieromartyr Stephen, Pope of Rome (257), and those with him
As Bishop of Rome from 254 to 257, he battled the Novatian heresy. By his prayers he once healed Lucilla, the daughter of the Roman tribune Nemesius; for this both father and daughter were baptized into Christ. Saint Stephen and twelve of his priests were beheaded during a celebration of the Liturgy, during the reign of Valerian.
Blessed Basil of Moscow, fool-for-Christ (1552)
At the age of sixteen, he took up the podvig of folly for Christ, in which he continued for seventy-two years, living to the age of eighty-eight. He was homeless, barefood and dressed in tatters, wandering the streets of Moscow. Though mocked by many, he spoke to strangers of their secret sins, rebuked nobles for their hard-heartedness, and slowly became known as a Saint. Tsar Ivan and the Metropolitan of Moscow attended his funeral. He was buried in the church in Moscow that now bears his name.