No Fast
2Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. 3I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.
1Thus says the Lord: Walk, go through my gates; prepare my way and make a way for my people, and cast the stones out of the way; raise up a standard for the nations. For see, the Lord has made it heard to the ends of the earth: Say to the daughter of Sion: See, your Saviour has come, and his reward is with him, and his work before his face. And he will call it a holy people, redeemed by the Lord; while you will be called a city sought after, and not forsaken. Who is this who comes from Edom, the scarlet of his garments from Bosor, thus beautiful in his apparel? He cries out with much strength. I reason of justice and judgement of salvation. Why are your garments red, and your clothing as from a trodden winepress? I am full of the trodden grape; I have trampled the winepress quite alone, and no man from the nations was with me. I have remembered the mercy of the Lord, I will recall the Lord’s virtues, the Lord’s praise for all the things with which He rewards us. The Lord is a good judge for the house of Israel; he deals with us according to his mercy and according to the multitude of his justice. And he said: Are you not my people? Children will surely not be rebellious; and he became for them salvation out of their every distress. It was not an emissary, not an Angel, but the Lord himself saved them because he loved them and spared them. He redeemed them and took them up and exalted them all the days of the age.
1Thus says the Lord: See, the day of the Lord is coming, and on that day his feet will stand upon the mount of Olives, opposite Jerusalem, where the sun rises. And on that day living water will come out from Jerusalem, half towards the first sea and half towards the last sea; in spring and in summer it shall be so; and the Lord will be for a King over all the earth; in that day there shall be one Lord, and his name, compassing all the earth and the wilderness from Gabaa as far as Remmon, south of Jerusalem; and he shall be exalted and remain on his place from the gate of Benjamin as far as the place of the first gate, as far as the gate of Gomor and as far as the tower of Anameël and as far as the tower of the corners and as far as the king’s winepresses; they shall dwell in it and there shall be no more curse and Jerusalem shall dwell confidently.
9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. 10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. 12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. 13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. 14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; 15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. 16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; 18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. 19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.
1Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti 2Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra, 3Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu. 4I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene; 5Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana. 6A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo? 7A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti; 8Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje. 9I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz oèiju njihovijeh. 10I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama, 11Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako æe doæi kao što vidjeste da ide na nebo. 12Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.
36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. 37A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. 38I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? 39Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. 41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? 42A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. 43I uzevši izjede pred njima. 44I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. 45Tada im otvori um da razumiju pismo. 46I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; 47I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. 48A vi ste svjedoci ovome. 49I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. 50I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 51I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 52I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. 53I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.
He entered monastic life in early youth, and in time rose to the rank of Bishop in Chalcedon. As a hierarch, he showed outstanding compassion for the poor, caring for many orphans, widows and beggars. When the Emperor Leo the Armenian attacked the holy icons, Nicetas stood against him, and was driven into exile, where he reposed after much hardship and suffering.