Acts 12.25-13.12 (Epistle)

25A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.

1A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i uèitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom èetverovlasnikom, i Savle. 2A kad oni služahu Gospodu i pošæahu, reèe Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. 3Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih. 4Ovi dakle poslani od Duha svetoga siðoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. 5I došavši u Salamin javiše rijeè Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu. 6A kad proðoše ostrvo tja do Pafa, naðoše nekakvoga èovjeka vraèara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus, 7Koji bješe s namjesnikom Srðem Pavlom, èovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da èuje rijeè Božiju. 8A Elima vraèar jer to znaèi ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajuæi da odvrati namjesnika od vjere. 9A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj 10Reèe: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine ðavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh? 11I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajuæi tražaše voða. 12Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveæi se nauci Gospodnjoj.

John 8.51-59 (Gospel)

51Zaista, zaista vam kažem: ko održi rijeè moju neæe vidjeti smrti dovijeka. 52Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je ðavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi rijeè moju neæe okusiti smrti dovijeka. 53Eda li si ti veæi od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš? 54Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog. 55I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako reèem da ga ne znam biæu laža kao vi. Nego ga znam, i rijeè njegovu držim. 56Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se. 57Tada mu rekoše Jevreji: još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? 58A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. 59Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se sakri, i iziðe iz crkve prošavši izmeðu njih i otide tako.

Hieromartyr Patrick, bishop of Prusa, and three priests with him (3rd c?)

‘Saint Patrick was Bishop of Prusa, a city in Bythinia (the present-day Brusa or Bursa). Because of his Christian faith, he was brought before Julius (or Julian) the Consul, who in his attempts to persuade Patrick to worship as he himself did, declared that thanks was owed to the gods for providing the hot springs welling up from the earth for the benefit of men. Saint Patrick answered that thanks for this was owed to our Lord Jesus Christ, and explained that when He, Who is God, created the earth, He made it with both fire and water, and the fire under the earth heats the water which wells up, producing hot springs; he then explained that there is another fire, which awaits the ungodly. Because of this, he was cast into the hot springs, but it was the soldiers who cast him in, and not he, who were harmed by the hot water. After this St Patrick was beheaded with the presbyters Acacius, Menander, and Polyaenus. Most likely this was during the reign of Diocletian (284-305).’ (Great Horologion)