Scripture Readings
John 20.19-25
(Vespers Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
Acts 1.12-17, 21-26 (Epistle)
12Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.
13I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.
14Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom.
15I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena):
16Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa;
17Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe.
21Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus,
22Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh.
23I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija.
24I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao,
25Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje.
26I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola.
John 1.18-28 (Gospel)
18Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.
19I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
20I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
21I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
22A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24I bijahu poslanici od fariseja,
25I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
27On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
28Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
Matthew 28.1-20
(Cross Procession, 1st Reading)
1A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.
2I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu.
3A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg.
4I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
5A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.
6Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod.
7Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah.
8I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem.
9A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se.
10Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti.
11A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo.
12I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca
13Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali.
14I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude.
15A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas.
16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus.
17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.
18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.
Mark 16.1-8
(Cross Procession, 2nd Reading)
1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa.
2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja.
3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe.
8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
Luke 24.1-12
(Cross Procession, 3rd Reading)
1A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
2Ali naðoše kamen odvaljen od groba.
3I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa.
4I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;
5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima?
6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane.
8I opomenuše se rijeèi njegovijeh.
9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
11I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im.
12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
John 20.1-10
(Cross Procession, 4th Reading)
1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.
4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.
5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.
6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10Onda otidoše opet uèenici doma.
Luke 24.36-53
(Cross Procession, 5th Reading)
36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam.
37A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.
38I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
39Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo?
42A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu.
43I uzevši izjede pred njima.
44I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
45Tada im otvori um da razumiju pismo.
46I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan;
47I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima.
48A vi ste svjedoci ovome.
49I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine.
50I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
51I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
52I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu.
53I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.