Isaiah 28.14-22 (6th Hour)

14Zato slušajte rijeè Gospodnju, ljudi potsmjevaèi, koji vladate narodom što je u Jerusalimu. 15Što rekoste: uhvatismo vjeru sa smræu, i ugovorismo s grobom; kad zaðe biè kao povodanj, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi utoèište, i za prijevaru zaklonismo se; 16Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja meæem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neæe se plašiti. 17I izvršiæu sud po pravilu i pravdu po mjerilima; i grad æe potrti lažno utoèište i voda æe potopiti zaklon. 18I vjera vaša sa smræu uništiæe se, i ugovor vaš s grobom neæe ostati, a kad zaðe biè kao povodanj, potlaèiæe vas. 19Èim zaðe, odnijeæe vas, jer æe zalaziti svako jutro, danju i noæu, i kad se èuje vika, biæe sam strah. 20Jer æe odar biti kratak da se èovjek ne može pružiti, i pokrivaè uzak da se ne može umotati. 21Jer æe Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviæe se kao u dolu Gavaonskom, da uèini djelo svoje, neobièno djelo svoje, da svrši posao svoj, neobièan posao svoj. 22Nemojte se dakle više potsmijevati da ne postanu jaèi okovi vaši, jer èuh od Gospoda Gospoda nad vojskama pogibao odreðenu svoj zemlji.

Genesis 10.32-11.9 (Vespers)

32To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.

1A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi. 2A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. 3Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa. 4Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. 5A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji. 6I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili. 7Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore. 8Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 9Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.

Proverbs 13.19-14.6 (Vespers)

19Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. 20Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. 21Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. 22Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. 23Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 24Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 25Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.

1Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. 2Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. 3U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. 4Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. 5Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 6Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.

Synaxis of the Archangel Gabriel

Each of the Great Feasts of the Church is followed by a commemoration of some holy one who figures in the events of the Feast. So, today we commemorate the Holy Archangel Gabriel, who brought the glad news of the conception of Christ to Mary, the Theotokos. The Prologue gives the following teaching:

“The herald of the incarnation of the Son of God, he is one of the seven great angels who stand before the throne of God. He revealed to Zacharias the birth of the Forerunner, and said of himself: ‘I am Gabriel that stand in the presence of God’ (Lk. 1:19). His name, Gabriel, signifies ‘man of God’. Speaking about the Annunciation, the holy Fathers comment that an angel with such a name was sent to signify who He was, and of what nature He was, who would be born of the most pure Virgin. He would be the Man of God, the Man-God, the strong and mighty God. Others have found that it was this same Gabriel who announced the conception of the Virgin Mary to Joachim and Anna, and that it was he who taught Moses in the wilderness to write the Book of Genesis. The holy Fathers consider that Gabriel belongs to the foremost and highest order of the heavenly powers, the seraphim, since the seraphim stand closest to God. And so he is one of the seven seraphim closest to God. The names of these seven are: Michael, Gabriel, Raphael, Uriel, Selathiel, Jegudiel and Barachiel. Some would add Jeremiel to this number. Each has his own particular service, but all are equal in honour. Why did God not send Michael? For the reason that Michael’s service is the suppression of the enemies of God’s truth, while Gabriel’s is the annunciation of the salvation of the human race.”