Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)

Luke 6.17-23 (Matins Gospel)

17I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. 19I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. 20I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 21Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. 22Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. 23Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi.

Galatians 3.8-12 (Epistle)

8A pismo vidjevši unapredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avraamu: u tebi æe se blagosloviti svi neznabošci. 9Tako koji su od vjere, blagosloviæe se s vjernijem Avraamom. 10Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da èini. 11A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeæe. 12A zakon nije od vjere; nego èovjek koji to tvori življeæe u tome.

Galatians 5.22-6.2 (Epistle, St Sabbas)

22A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 24A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 25Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 26Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.

1Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.

Luke 12.32-40 (Gospel)

32Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo. 33Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. 34Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše. 35Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene; 36I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne. 37Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti. 38I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama. 39Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 40I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.

Matthew 11.27-30 (Gospel, St Sabas)

27Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. 28Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. 30Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.

Our Venerable, Godbearing Father Sabbas the Sanctified (533)

“This Saint was born in 439 in Moutalaska, a small village of Cappadocia. He entered the arena of the monastic life from childhood and was under that master trainer of monastics, Euthymius the Great, the teacher of the desert. He became the spiritual father of many monks and an instructor for the monasteries in Palestine, and was appointed leader (archimandrite) of the desert-dwellers of Palestine by the Patriarch of Jerusalem. In his old age he went to Constantinople, to the Emperors Anastasius and Saint Justinian the Great, in behalf of the Orthodox Faith and the dogmas of the Council of Chalcedon. Having lived ninety-four years, he reposed in 533. The Typicon for the ecclesiastical services had its beginning in the monastery established by this righteous one.” (Great Horologion)

St Cosmas the Protos of Mount Athos and his companions (ca. 1274)

“Determined to impose the union of the Churches accepted under pressure at the Council of Lyon (1274) to secure Papal support for the Byzantine Empire, Michael VIII Palaeologos sent troops to Mount Athos, the stronghold of Orthodoxy and centre of opposition to his policy, with orders to take sanguinary measures against monks who would not recognize the false union.

“When the Emperor’s soldiers reached Karyes, the capital of Athos, which was organized as a lavra in those days, they seized the Protos of Athos, who had been an example to all of what a steadfast monk should be. They put him to the sword together with many other fathers there, and in their fury ransacked and fired the Church and monastic buildings, leaving rack and ruin behind them. Emerging from the wild places and thick forests where they had taken refuge, the Orthodox monks buried the holy Martyrs at the entrance to the Church of the Protaton. Through the centuries, generations of monks piously lit the lamp each day above the ‘tomb of the Protos’; but it was not until 5 December 1981 that his relics were solemnly taken from the earth, and that a service was held in his honour in the presence of a great crowd.” (Synaxarion)