Scripture Readings
1 Peter 1.1-2.6 (Vespers)
1Od Petra, apostola Isusa Hrista, izbranijem došljacima, rasijanijem po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji;
2Po proviðenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir.
3Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za živ nad vaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh,
4Za našljedstvo nepropadljivo, koje neæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvano na nebesima za vas,
5Koje je sila Božija vjerom saèuvala za spasenije, pripravljeno da se javi u pošljednje vrijeme;
6Kojemu radujte se, premda ste sad malo gdje je potrebno) žalosni u razliènijem napastima,
7Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem naðe na hvalu i èast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos;
8Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajuæi no vjerujuæi ga radujete se radošæu neiskazanom i proslavljenom,
9Primajuæi kraj svoje vjere, spasenije dušama.
10Koje spasenije tražiše i ispitivaše za nj proroci, koji za vašu blagodat prorekoše;
11Ispitujuæi u kakovo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedoèeæi za Hristove muke i za slave po tome;
12Kojima se otkri da ne samijem sebi nego nama služahu ovijem što vam se sad javi po onima koji vam propovjediše jevanðelje poslanijem s neba Duhom svetijem, u koje anðeli žele zaviriti.
13Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja æe vam se prinijeti kad doðe Isus Hristos.
14Kao poslušna djeca, ne vladajuæi se po prvijem željama u svojemu neznanju,
15Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju.
16Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet.
17I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajuæi ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom,
18Znajuæi da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca;
19Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i preèista jagnjeta;
20Koji je odreðen još prije postanja svijeta, a javio se u pošljednja vremena vas radi,
21Koji kroz njega vjerujete Boga koji ga podiže iz mrtvijeh, i dade mu slavu, da bi vaša vjera i nadanje bilo u Boga.
22Duše svoje oèistivši u poslušanju istine Duhom za bratoljublje nedvolièno, od èista srca ljubite dobro jedan drugoga,
23Kao preroðeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, rijeèju živoga Boga, koja ostaje dovijeka.
24Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava èovjeèija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade;
25Ali rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je rijeè što je objavljena meðu vama.
1Odbacite dakle svaku pakost i svaku prijevaru i licemjerje i zavist i sva opadanja,
2I budite željni razumnoga i pravoga mlijeka, kao novoroðena djeca, da o njemu uzrastete za spasenije;
3Jer okusiste da je blag Gospod.
4Kad doðete k njemu, kao kamenu živu, koji je, istina, od ljudi odbaèen, ali od Boga izabran i pribran:
5I vi kao živo kamenje zidajte se u kuæu duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.
6Jer u pismu stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen krajeugalan izbrani i skupocjeni; i ko njega vjeruje neæe se postidjeti.
1 Peter 2.21-3.9 (Vespers)
21Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom;
22Koji grijeha ne uèini, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem;
23Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi;
24Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste.
25Jer bijaste kao izgubljene ovce, koje nemaju pastira; no sad se obratiste k pastiru i vladici duša svojijeh.
1A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju rijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi da se dobiju,
2Kad vide èisto življenje vaše sa strahom;
3Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblaèenju haljina;
4Nego u tajnome èovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.
5Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima,
6Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha.
7Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše.
8A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni;
9Ne vraæajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajuæi da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.
1 Peter 4.1-11 (Vespers)
1Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha,
2Da ostalo vrijeme života u tijelu ne živi više željama èovjeèijim, nego volji Božijoj.
3Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožaèkoj, živeæi u neèistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima.
4Zato se èude što vi ne trèite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas.
5Oni æe dati odgovor onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima.
6Zato se i mrtvima propovjedi jevanðelje, da prime sud po èovjeku tijelom a po Bogu da žive duhom.
7A svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama.
8A prije svega imajte neprestanu ljubav meðu sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.
9Budite gostoljubivi meðu sobom bez mrmljanja;
10I služite se meðu sobom, svaki darom koji je primio, kao dobri pristavi razliène blagodati Božije.
11Ako ko govori, neka govori kao rijeèi Božije; ako ko služi neka služi kao po moæi koju Bog daje: da se u svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin.
Matthew 4.18-23
(Matins Gospel)
18I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari.
19I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.
20A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše.
21I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.
22A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše.
23I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.
1 Timothy 1.1-7 (Epistle)
1Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po zapovijesti Boga spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nada našega,
2Timotiju, pravome sinu u vjeri, blagodat, milost, mir od Boga oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega.
3Kao što te molih da ostaneš u Efesu, kad iðah u Maæedoniju, da zapovjediš nekima da ne uèe drukèije,
4Niti da gledaju na laži i na teftere od plemena kojima nema kraja, i koji prije èine prepiranja negoli Božij napredak u vjeri.
5A namjera je zapovijesti ljubav od èista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne;
6U kojima neki pogriješivši svrnuše u prazne govore,
7I htjeli bi da budu zakonici, a ne razumiju ni šta govore, ni šta utvrðuju.
1 Corinthians 4.9-16
(Epistle, St Andrew)
9Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima.
10Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni.
11Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se,
12I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo;
13Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad.
14Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu.
15Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem.
16Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.
Luke 19.37-44 (Gospel)
37A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,
38Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
39I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem.
40I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.
41I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
42Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh.
43Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;
44I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen.
John 1.35-51
(Gospel, St Andrew)
35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
36I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
37I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
38A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?
39I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
40A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
41On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.
42I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.
43A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.
44A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
45Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
46I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.
47A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
48Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
49Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
50Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.
51I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.