No Fast
8Jer vam neæemo, braæo, zatajiti nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti; 9Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve. 10Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da æe nas i još izbaviti, 11S pomoæu i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi.
13Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. 14Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. 15Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli. 16Jer æe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasom aranðelovijem, i s trubom Božijom siæi s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuæe najprije; 17A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima biæemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako æemo svagda s Gospodom biti.
1A kad svrši sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. 2U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. 3A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. 4A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; 5Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. 6A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; 7Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. 8Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. 9A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. 10I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava.
24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
‘These Martyrs contested for piety’s sake in the year 524 in Najran, a city of Arabia Felix (present-day Yemen). When Dhu Nuwas, ruler of the Himyarite tribe in south Arabia, and a Judaizer, took power, he sought to blot out Christianity, especially at Najran, a Christian city. Against the counsels of Arethas, chief man of Najran, the city surrendered to Dhu Nuwas, who immediately broke the word he had given and sought to compel the city to renounce Christ. Led by Saint Arethas, hundreds of martyrs, including women, children, and babes, valiantly withstood his threats, and were beheaded and burned. After the men had been slain, all the free-born Christian women of Najran were brought before the tyrant and commanded to abjure Christ or die; yet they rebuked the persecutor with such boldness that he said even the men had not insulted him so contemptuously. So great was their faith that not one woman was found to deny Christ in all Najran, although some of them suffered torments more bitter than most of the men. In alliance with Byzantium, the Ethiopian King Elesbaan liberated Najran from Dhu Nuwas soon after and raised up churches in honour of the Martyrs. Najran became a place of pilgrimage until the rise of Islam a century later. At the end of his life King Elesbaan, who was also called Caleb, retired into solitude as a hermit; he sent his crown to Jerusalem as an offering to the Church of the Holy Sepulchre. He also is commemorated on this day as a saint. Saint Arethas’ name in Arabic, Harith, means “plowman, tiller,” much the same as “George” in Greek.’ (Great Horologion)
Ethiopia is still a Christian nation, surrounded by Islamic states. The late Emperor Haile Selasse’s name means, in Ethiopian, “Power of the Trinity.”