Acts 19.1-8
(Epistle, Forerunner)
1Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike
2Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti.
3A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
4A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa.
5A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
7A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
8I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.
Hebrews 5.11-6.8 (Epistle)
11Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju.
12Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete.
14A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla.
1Zato da ostavimo poèetak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,
2Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vjeènoga.
3I ovo æemo uèiniti ako Bog dopusti.
4Jer nije moguæe one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajednièari Duha svetoga,
5I okusili dobre rijeèi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,
6Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega.
7Jer zemlja koja pije dažd što èesto na nju pada, i koja raða povræe dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
8A koja iznosi trnje i èièak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.
John 1.29-34
(Gospel, Forerunner)
29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
Luke 21.5-7, 10-11, 20-24 (Gospel)
5I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe:
6Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.
7Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi?
10Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo;
11I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu.
20A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
21Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega:
22Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
23Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
24I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.