Mark 16.9-20 (3rd Matins Gospel)

9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. 10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. 12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. 13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. 14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; 15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. 16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; 18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. 19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.

2 Corinthians 1.21-2.4 (Epistle)

21A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, 22Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. 23A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. 24Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.

1Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 2Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 3I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 4Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.

Matthew 22.1-14 (Gospel)

1I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi: 2Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. 3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. 4Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu. 5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. 6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. 7A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. 8Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. 9Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. 10I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. 11Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. 12I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje. 13Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.

Hieromartyr Eutyches (1st c.)

He was a disciple and friend of St John the Theologian, and worked with the Apostle Paul, and is himself named as an Apostle though he is not one of the Seventy. He travelled widely in the ministry of the Gospel of Christ, suffering many imprisonments and tortures. He died in Sebastia, the place of his birth. The Prologue says that he was beheaded, the Great Horologion that he reposed in peace “in deep old age.”

New Hieromartyr Kosmas of Aitolia, Equal-to-the-Apostles (1779)

This recent Equal to the Apostles was born in Mega Dendron (Great Tree) in Aetolia. He became a monk on Mt Athos, where he lived and prayed for many years. But he was troubled by the ignorance of the Gospel that had fallen on many of the Orthodox people, living under the oppression of the Ottoman Turks. He went to Constantinople, where he studied the rhetorical arts and received the blessing of Patriarch Seraphim II to preach the Gospel. He travelled throughout Greece, Macedonia, Serbia and Albania, preaching at every town he visited. Often not only Greeks but many Muslims would come to hear him, so great was his reputation for holiness. Though he always sought the blessing of the local bishop and the local Turkish governor before he preached in an area, his strong condemnations of dishonest business practices aroused the enmity of Orthodox Christian and Jewish merchants, who falsely accused him to the authorities. He was strangled by the Turks and thrown into a river in Albania, but his wonderworking relics were preserved. He reposed at the age of sixty-five.

Translation of the relics of St Peter, metropolitan of Kiev (1479)

See December 21 for his life.