Isaiah 43.9-14 (Vespers)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)

Luke 21.12-19 (Matins Gospel)

12A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 15Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 16A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 17I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 18I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

2 Corinthians 1.1-7 (Epistle)

1Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji: 2Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. 3Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, 4Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. 5Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. 6Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. 7I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi da kao što ste zajednièari u našemu stradanju tako i u utjesi.

Romans 8.28-39 (Epistle, Boris and Gleb)

28A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. 29Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. 30A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi. 31Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? 32Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? 33Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? 34Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? 35Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: 36Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. 37Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. 38Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, 39Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Matthew 21.43-46 (Gospel)

43Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi. 44I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 45I èuvši glavari sveštenièki i fariseji prièe njegove razumješe da za njih govori. 46I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.

John 15.17-16.2 (Gospel, Boris and Gleb)

17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.

1Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

Martyr Christina of Tyre (200)

She was from Tyre in Syria, the daughter of a pagan named Urban. She is a miraculous example of one brought to faith in Christ without any human intervention. When she was about eleven years old, her father, seeing her great beauty and wanting to protect her from men until she was grown, made her live alone on the top floor of a fine house, with slaves, all worldly comforts, and gold and silver idols. Passing the time by looking out the window, Christina came by her meditations on the beauty and order of nature to believe in the one, living God. An Angel of the Lord then came to her, who marked her with the sign of the Cross and instructed her in the truth of the Gospel. The newly-enlightened Christina smashed all the idols in her room, so infuriating her father that he sent her to be tortured and beheaded for her faith. Her father, though in good health and in the prime of life, died that night. Christina was subjected to horrible tortures and mutilations, and finally died by the sword, her faith unshaken.

Troparion to St Christina: O Lord Jesus, unto Thee Thy lamb doth cry with a great voice:* O my Bridegroom, Thee I love;* and seeking Thee, I now contest, and with Thy baptism am crucified and buried.* I suffer for Thy sake, that I may reign with Thee;* for Thy sake I die, that I may live in Thee:* accept me offered out of longing to Thee as a spotless sacrifice.* Lord, save our souls through her intercessions,* since Thou art great in mercy.

Holy Martyrs and Passion-bearers Boris and Gleb of Russia, in holy baptism Romanus and David (1015)

Pious sons of Prince Vladimir, enlightener of Russia, they were named Romanus and David in Baptism. When Prince Vladimir died, his kingdom was divided among his sons (prior to baptism, he had children by several wives). But Prince Svyatopolk, not content with his share, resolved to have his brothers murdered in order to take their territories. Both brothers knew of the plan, but resolved not to take up arms against their brother, to avoid civil war and to fulfil the commandment “Resist not evil.” Their bodies remained incorrupt and fragrant in death. They are buried in Vyshgorod.

Note: Since every Orthodox Christian should be baptized with the name of a known Orthodox Saint, how do we get new Saints’ names over the years? We see the process at work with St Vladimir and his sons Boris and Gleb. At baptism they received new Christian names, but when they were glorified, their (originally) pagan names were sanctified. Since then, countless Russians and others have been named Vladimir, Boris or Gleb at baptism.