30. јул 2026.
Thursday of the 9th week after Pentecost

No Fast

Feasts

Royal Passionbearers

Commemorations

Great-martyr Marina (Margaret) of Antioch in Pisidia (270)

Scripture Readings

1 Corinthians 14.6-19 (Epistle)

6A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci? 7Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi? 8Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj? 9Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar. 10Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja. 11Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac. 12Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve. 13Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje. 14Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. 15Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom. 16Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš? 17Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja. 18Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas. 19Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom.

Matthew 20.17-28 (Gospel)

17I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: 18Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt; 19I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. 20Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. 21A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu. 22A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. 23I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. 24I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. 25A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. 26Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 27I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga. 28Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.

Commemorations

Great-martyr Marina (Margaret) of Antioch in Pisidia (270)

She was born in Antioch of Pisidia to pagan parents; her father was a pagan priest. When she was about twelve years old her mother died, and she was given into the care of a woman who told her of the Gospel of Christ. She was immediately filled with love for Christ and consecrated her life to His service. Her father, hearing of this, was furious and disowned her. When she was fifteen years old, she was brought before the governor Olymbrius, who first desired to marry her and, when she refused, ordered her to make sacrifice to the idols. She refused and proclaimed herself a Christian. For this she was harshly tortured, imprisoned, and finally beheaded. While she was in prison she was tormented by demons, but drove them away by her prayers. For this reason she is especially invoked for deliverance from demonic possession. One of her hands is preserved at Vatopedi Monastery on the Holy Mountain, and some of her relics are preserved at an Albanian Monastery dedicated to her.