Romans 9.1-5 (Epistle)
1Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem:
2Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
3Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu,
4Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja;
5Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.
Matthew 9.18-26 (Gospel)
18Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe.
19I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi.
20I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
21Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu.
22A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa.
23I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene
24Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.
25A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
26I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.