Romans 4.13-25 (Epistle)
13Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. 14Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje. 15Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. 16Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, 17Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: 18On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje. 19I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. 20I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu. 21I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti. 22Zato se i primi njemu u pravdu. 23Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, 24Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, 25Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.