Scripture Readings
Composite 19 - Micah 4.2-3, 5; 6.2-5, 8; 5.4, 5 (Vespers)
1Thus says the Lord: From Sion will come forth the Law and the Word of the Lord from Jerusalem. And he will judge among many peoples and rebuke mighty nations in a distant land. For all the peoples will walk, each its own way, while we will walk in the name of the Lord our God for ever. Thus says the Lord Almighty: Listen hills and valleys, foundations of the earth, because the Lord has a controversy with his people; for he will dispute with Israel, saying, ‘My people, what have I done to you? Or how have I grieved you? Or how have I troubled you? Answer me. For I brought you up out of the land of Egypt, and rescued you from the house of slavery, and sent Moses and Aaron before your face. My people, what have your enemies planned against you? Was it not told you, O man, what is good? And what does the Lord seek from you, except to execute judgement, and to love mercy and to be ready to walk with the Lord your God?’ Therefore the Lord will be magnified in strength, and will shepherd his flock in peace, to the extremities of the earth.
Composite 20 - Isaiah 55.1; 12.3-4; 55.2-13 (Vespers)
1Thus says the Lord: You who thirst, go to the water; and all who have no money, go, buy and eat and drink wine and fat without money or price. For thus says the Lord Almighty to you: My people, draw water with joy from the springs of salvation. And you will say in that day: Praise the Lord, cry his name aloud, declare his glory among the nations, call to mind that his name has been exalted. My people, hear me, and eat good things, and your soul will delight in good things. Attend with your ears and follow my ways. Listen to me and your soul will live among good things. And I will make an eternal covenant with you, and you will call upon me. And when you draw near me, let the impious abandon his ways, and the lawless man his plans; and turn back to me and I will have mercy on you and forgive your sins. For your plans are not as my plans, says the Lord; but as heaven is distant from the earth, so is my way distant from your ways, and your thoughts from my mind. For as rain or snow would come down from heaven and not return there, until it had soaked the earth, and it bring forth and bud and give seed to the sower, and bread for food, so shall my word be, which once it has come from my mouth will not return there until it has accomplished all that I willed; and I will make my ways and my commands succeed. For you will go out with joy, and be taught with gladness; for the mountains and hills will exult as they receive you with joy; and all the trees of the field will clap with their branches; and instead of the briar shall come up the cypress; instead of the nettle shall come up the myrtle; and the Lord shall be for a name and for an eternal sign, says the Lord God, the Holy One of Israel.
Proverbs 9.1-11 (Vespers)
1Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
2Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
3Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
5Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
6Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
7Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
8Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
9Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
10Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
11Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
Isaiah 43.9-14
(Vespers, St George)
9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je.
10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti.
11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.
12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.
13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti?
14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.
Wisdom of Solomon 3.1-9
(Vespers, St George)
Wisdom of Solomon 4.7-15
(Vespers, St George)
Luke 12.2-12
(Matins Gospel, St George)
2Jer ništa nije sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati;
3Jer što u mraku rekoste, èuæe se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaæe se na krovovima.
4Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više uèiniti.
5Nego æu vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte.
6Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
7A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
8Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njega pred anðelima Božijim;
9A koji se odreèe mene pred ljudima njega æe se odreæi pred anðelima Božijim.
10I svaki koji reèe rijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se, a koji huli na svetoga Duha neæe mu se oprostiti.
11A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako æete ili šta odgovoriti, ili šta æete kazati;
12Jer æe vas sveti Duh nauèiti u onaj èas šta treba reæi.
Acts 14.6-18 (Epistle)
6Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu.
7I onamo propovijedahu jevanðelje.
8I jedan èovjek u Listri sjeðaše nemoæan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio.
9Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da æe ozdraviti,
10Reèe velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoèi, i hoðaše.
11A kad vidje narod šta uèini Pavle, podigoše glas svoj govoreæi Likaonski: bogovi naèiniše se kao ljudi, i siðoše k nama.
12I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše rijeèju.
13A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šæadijaše da prinosi žrtvu.
14A kad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skoèiše meðu narod vièuæi i govoreæi:
15Ljudi! šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanðelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
16Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima:
17I opet ne ostavi sebe neposvjedoèena, èineæi dobro, dajuæi nam s neba dažd i godine rodne, puneæi srca naša jelom i veseljem.
18I ovo govoreæi jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kuæi. A dok oni življahu ondje i uèahu,
Acts 12.1-11
(Epistle, St George)
1U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve.
2I pogubi Jakova brata Jovanova maèem.
3I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova
4Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
5I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
6A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu.
7I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
8A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
10A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega.
11I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga.
John 7.14-30 (Gospel)
14Ali odmah u polovini praznika iziðe Isus u crkvu i uèaše.
15I divljahu se Jevreji govoreæi: kako ovaj zna knjige a nije se uèio?
16Tada im odgovori Isus i reèe: moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao.
17Ko hoæe njegovu volju tvoriti, razumjeæe je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim.
18Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde.
19Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Zašto tražite da me ubijete?
20Odgovori narod i reèe: je li ðavo u tebi? ko traži da te ubije?
21Odgovori Isus i reèe im: jedno djelo uèinih i svi se divite tome.
22Mojsije vam dade da se obrezujete ne kao da je od Mojsija nego od otaca i u subotu obrezujete èovjeka.
23Ako se èovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što svega èovjeka iscijelih u subotu?
24Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite.
25Tada govorahu neki od Jerusalimljana: nije li to onaj kojega traže da ubiju?
26I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos?
27Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kad doðe, niko neæe znati otkuda je.
28Tada Isus povika u crkvi uèeæi i reèe: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne doðoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate.
29Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla.
30Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu na nj ruke, jer još ne bješe došao èas njegov.
John 15.17-16.2
(Gospel, St George)
17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom.
18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.
19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet.
20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati.
21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj.
23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.
24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega.
25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što.
26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene.
27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.
1Ovo vam kazah da se ne sablaznite.
2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.
Hebrews 2.11-18
(Epistle, Blessing of Waters)
11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom
12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te.
13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola;
15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova.
17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne.
18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.
John 5.1-4
(Gospel, Blessing of Waters)
1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim.
2U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,
3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda;
4Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.