Deuteronomy 1.8-11, 15-17 (Vespers)

8Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. 9I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. 10Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 11Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. 15Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. 16I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. 17Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.

Deuteronomy 10.14-21 (Vespers)

14Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. 15Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. 16Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. 17Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; 18Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. 19Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 20Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. 21On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

John 10.9-16 (Matins Gospel)

9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

1 John 4.20-5.21 (Epistle)

20Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 21I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.

1Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 2Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 3Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 4Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij? 6Ovo je Isus Hristos što doðe vodom i krvlju i Duhom, ne samo vodom nego vodom i krvlju; i Duh je koji svjedoèi, jer je Duh istina. 7Jer je troje što svjedoèi na nebu: Otac, Rijeè, i sveti Duh; i ovo je troje jedno. 8I troje je što svjedoèi na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno. 9Kad primamo svjedoèanstvo èovjeèije, svjedoèanstvo je Božije veæe; jer je ovo svjedoèanstvo Božije što svjedoèi za sina svojega. 10Koji vjeruje sina Božijega ima svjedoèanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu naèinio ga je lažom, jer ne vjerova svjedoèanstvu koje svjedoèi Bog za sina svojega. 11I ovo je svjedoèanstvo da nam je Bog dao život vjeèni; i ovaj život vjeèni u sinu je njegovom. 12Ko ima sina Božijega ima život; ko nema sina Božijega nema života. 13Ovo pisah vama koji vjerujete u ime sina Božijega, da znate da imate život vjeèni i da vjerujete u ime sina Božijega. 14I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj posluša nas. 15I kad znamo da nas sluša što god molimo, znamo da æe nam dati što ištemo u njega. 16Ako ko vidi brata svojega gdje griješi grijeh ne k smrti, neka moli, i daæe mu život, onima koji griješe ne k smrti. Ima grijeh k smrti: za taj ne govorim da moli. 17Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh ne k smrti. 18Znamo da nijedan koji je roðen od Boga, ne griješi, nego koji je roðen od Boga èuva se, i neèastivi ne dohvata se do njega. 19Znamo da smo od Boga i sav svijet leži u zlu. 20A znamo da sin Božij doðe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga, i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i život vjeèni. 21Djeèice! èuvajte se od neznaboštva. Amin.

Hebrews 13.7-16 (Epistle, Hierarchs)

7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. 9U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. 10Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. 11Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. 12Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. 13Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. 14Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. 15Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. 16A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.

Mark 15.1-15 (Gospel)

1I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu. 2I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 3I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo. 4A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe. 5Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat. 6A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu. 7A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv. 8I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše. 9A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga? 10Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki. 11Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti. 12A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem? 13A oni opet povikaše: raspni ga. 14A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga. 15A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.

Matthew 5.14-19 (Gospel, Hierarchs)

14Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. 16Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. 17Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. 18Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. 19Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

Synaxis of the Three Holy Hierarchs: St Basil the Great, St Gregory the Theologian, and St John Chrysostom

This feast was instituted during the reign of Alexis I Comnenus (1081 1118). A dispute arose in Constantinople among various prominent citizens and clergy, about which of the three Fathers Basil the Great, Gregory the Theologian, or St John Chrysostom was the greatest. In typically Byzantine fashion, the people of the City joined into the dispute, which became more animated, dividing the populace into three hostile factions styling themselves Basilians, Gregorians and Joannites. At last, desiring to restore peace to the City and the Church, the three holy hierarchs themselves appeared to the monk John Mauropus; they revealed to him that they stand together in harmony and in equal glory before the heavenly throne, and instructed him to compose a common service for the three of them. Saint John (Mauropus) obeyed, and chose January 30 as the date of the commemoration, since each of the three hierarchs is commemorated separately in January.

Saint Peter, King of Bulgaria (970)

“Saint Peter was a humble, devout and peace-loving man, unlike his father, Tsar Symeon the Warrior (d. 927), during whose reign there had been perpetual warfare. By contrast, Peter’s long reign was peaceful, and notable for the restoration of good relations with Byzantium and with the West. Peter married Maria, the grand-daughter of the Emperor Romanus Lecapenus, who recognized him as basileus (tsar or king), and he obtained independence from Constantinople for the Bulgarian Church with its own Patriarch. He had a great love for Saint John of Rila (19 Oct.), whom he would often consult, and he kept in touch with renowned ascetics of the time like Saint Paul of Latros (15 Dec.). The King acted energetically against the Bogomil heresy, an offshoot of Manicheism, by which some of his people, lacking sufficient instruction in the faith, were being misled. He called a council in order to condemn the heresy and reassert Christian principles. Nevertheless, the infection was to remain active for many years in Bulgaria. Following the invasion of the north of his Kingdom by Prince Svyatoslav of Kiev in 969, Peter abdicated and became a monk. He died in the following year, having consecrated his final days to God alone.” (Synaxarion)

A note on the Bogomils: The Bogomils flourished in the Eastern Europe as an organized church from the 10th to the 15th century. In theology they were dualistic, incorporating some Manichean and Gnostic ideas from the Paulicians. They were nationalistic and gained much support through their opposition to Byzantine dominance over the Slavic peoples. They disappeared as an organized body around the fifteenth century, but elements of their beliefs persisted in popular thinking for many centuries afterward.