Scripture Readings
Isaiah 43.9-14
(Vespers, Unmercenaries)
9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je.
10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti.
11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.
12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.
13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti?
14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.
Wisdom of Solomon 3.1-9
(Vespers, Unmercenaries)
Wisdom of Solomon 5.15-6.3
(Vespers, Unmercenaries)
Mark 16.1-8
(2nd Matins Gospel)
1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa.
2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja.
3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe.
8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
Ephesians 2.14-22 (Epistle)
14Jer je on mir naš, koji oboje sastavi u jedno, i razvali plot koji je rastavljao, neprijateljstvo, tijelom svojijem.
15Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; da iz oboga naèini sobom jednoga novog èovjeka, èineæi mir;
16I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu.
17I došavši propovjedi u jevanðelju mir vama daljnima i onima koji su blizu.
18Jer on dovede k ocu oboje u jednom duhu.
19Tako dakle više nijeste tuði i došljaci, nego živite sa svetima i domaæi ste Bogu,
20Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos,
21Na kome sva graðevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu;
22Na kome æete se i vi sazidati za stan Božij u duhu.
1 Corinthians 12.27-13.8
(Epistle, Unmercenaries)
27A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom.
28I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike.
29Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci?
30Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju?
31Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati.
1Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi.
2I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.
4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se,
5Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati.
Luke 8.26-39 (Gospel)
26I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.
27A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima.
28A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me.
29Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji.
30A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj.
31I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
32A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im.
33Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
34A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.
35I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se.
36A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.
37I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag.
38Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi:
39Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini.
Matthew 10.1, 5-8
(Gospel, Unmercenaries)
1I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi.
5Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite.
6Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
7A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.
8Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite.