John 20.1-10 (7th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda otidoše opet uèenici doma.

Galatians 2.16-20 (Epistle, Sunday after Elevation)

16Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. 17Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! 18Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. 20A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.

2 Corinthians 9.6-11 (Epistle)

6Ovo pak velim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æe i požnjeti. 7Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. 8A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; 9Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. 10A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; 11Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu.

Mark 8.34-9.1 (Gospel, Sunday after Elevation)

34I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 35Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 37Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? 38Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

1I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili.

Luke 5.1-11 (Gospel)

1Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga, 2I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže: 3I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe. 4A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. 5I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu. 6I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe. 7I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope. 8A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan. 9Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; 10A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti. 11I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.

Holy Prophet Jonas (Jonah) (9th c. BC)

His story is told in the Old Testament book that bears his name. He is counted as one of the twelve ‘minor prophets.’ According to one tradition recorded in the Synaxaria, he was the son of the widow of Zarephath, resurrected by the holy Elias (July 20).

The song of Jonah, I called to the Lord out of my distress (Jonah 2:2-9) is the Sixth Biblical Ode of the Matins canon, and forms the basis of countless troparia, many of which meditate upon the Jonah’s time in the belly of the sea-monster as a type of Christ’s sojourn in the tomb. The Book of Jonah is read in its entirety on Holy Saturday.

The Prophet Jonah is commemorated tomorrow, September 22, on the Slavic calendar.

Apostle Quadratus (Codratus) of the Seventy (130)

He was one of the Seventy appointed by Christ Himself. After Christ’s Ascension, Quadratus preached the Gospel in Athens, then served as a bishop in Athens, then in Magnesia. He was stoned by the pagans, then imprisoned and starved to death in prison. It is said that he wrote a defense of the Christian faith which caused the Emperor Hadrian to decree that Christians were not to be persecuted without special cause. He was buried in Magnesia.

Our Venerable Father Joseph of Zaonikiev Monastery(1612)

He was a peasant named Hilarion in the district of Vologda, and lived a simple, laboring life until he began to lose his sight. Not despairing, Hilarion went to all the churches nearby and asked that services of intercession be offered for him. One day, during the Divine Liturgy, Hilarion beheld a man in white clothing who told him that his name was Cosmas, blessed him, and told him that he would soon be healed. The next day Hilarion was going to church again and the Holy Unmercenaries Cosmas and Damian appeared to him along with an icon of the Mother of God. A voice from the icon said that the people must cleanse the place where he stood and erect a cross there. Upon venerating the icon, Hilarion was instantly and completely healed. Returning to his village, he joyfully told what had happened. The villagers cleansed the place, as commanded in Hilarion’s vision, set up a cross, and built a chapel to house the icon, which began to work many miracles. When the bishop learned of these events, he determined to found a monastery on that spot, and made Hilarion the first monk, giving him the name of Joseph. Saint Joseph spent the next thirty years there in prayer and great asceticism: he would spend the winter nights without sleep, standing in prayer before the miraculous icon of the Theotokos. He reposed in peace and was buried in the chapel that he and his fellow-villagers had built years before.

Finding of the Relics of St Dimitri of Rostov (1752)

St Dimitri is commemorated October 28.