Luke 24.12-35 (5th Matins Gospel)

12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 13I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. 15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. 16A oèi im se držahu da ga ne poznaše. 17A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? 18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 19I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; 20Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? 21A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. 22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, 23I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. 24I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 25I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! 26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? 27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. 28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. 29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. 30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. 32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? 33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, 34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

Galatians 2.16-20 (Epistle, Sunday after Elevation)

16Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. 17Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! 18Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. 20A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.

2 Corinthians 6.1-10 (Epistle)

1Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju. 2Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija! 3Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; 4Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, 5U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, 6U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, 7U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, 8Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, 9Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, 10Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.

Mark 8.34-9.1 (Gospel, Sunday after Elevation)

34I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 35Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 37Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? 38Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

1I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili.

Matthew 25.14-30 (Gospel)

14Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 15I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah. 16A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta. 17Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. 18A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega. 19A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima. 20I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima. 21A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 22A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. 23A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 24A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; 25Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. 26A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: 27Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. 28Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta. 29Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega. 30I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.

Great Martyr Nicetas the Goth (372)

He was a Goth of noble birth among his people, a disciple of Bishop Theophilus of the Goths, who took part in the First Ecumenical Council. When he confronted Athanaric, the pagan ruler of the Goths, for his persecution of Christians and for his unbelief, Nicetas was cruelly tortured and finally burned to death. Though he died in the flames, his body was brought forth unharmed. His relics were taken by his friend Marianus to Mopsuestia in Cilicia, where a church dedicated to the Saint was built.

Holy Martyr Porphyrius (361).

“An actor, he first mocked at Christians before Julian the Apostate. On one occasion, when he was mimicking the Christian mystery of Baptism, he was dipped into the water, pronouncing the words: ‘In the name of the Father, and of the Son, and of the Holy Spirit.’ When he emerged from the water, he cried out: ‘Now I am a Christian!’ Everyone thought that this was in jest, as always, but he held firm to it, stopped mocking Christians and finally suffered for Christ. He was beheaded in 361, and entered into the Kingdom of Christ.” (Prologue)

We rightly condemn worship that is purely external; but the life of St Porphyrius reminds us in a striking way that the ‘externals’ of the Faith have a power that can work to convert the heart of man. St Porphyrius used the words of Holy Baptism not only carelessly but mockingly, yet by God’s grace he emerged from the waters truly renewed into Christ.