1 Corinthians 11.31-12.6 (Epistle)

31Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 32Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. 33Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. 34Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem.

1A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. 2Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. 3Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. 4Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. 5I razliène su službe, ali je jedan Gospod. 6I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu.

Matthew 18.1-11 (Gospel)

1U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? 2I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, 3I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. 4Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. 5I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. 6A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. 7Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. 8Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. 9I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. 10Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. 11Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno.

Holy Myrrh-bearer and Equal-to-the-Apostles Mary Magdalene

She was from the town of Magdala on the Sea of Galilee, for which reason she is called “Magdalene.” The Lord Jesus cast out seven demons from her, after which she became His faithful disciple, following Him even to the Cross when most of His disciples had fled. With the other holy Myrrh-bearers, she prepared the spices to anoint His body and carried them to His tomb. There she was one of the first witnesses to the Resurrection, and the first to proclaim it.

Various traditions hold that, after Christ’s ascension, she traveled to Rome, where she presented the Emperor with a red egg and proclaimed “Christ is Risen!” For this reason her icons often show her holding a red egg, and from this the tradition of distributing red eggs at Pascha is said to have arisen. She is then said to have travelled to Ephesus where she helped St John the Theologian in his gospel ministry before reposing there.

Mary Magdalene is sometimes identified with the “sinful woman” of the Gospels, but this is not the Church’s tradition. Neither the Gospels nor the sacred hymnography of the Church make this connection.

The name ‘Madeleine’ is a form of ‘Magdalene’.