Scripture Readings
John 20.19-31
(9th Matins Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.
1 Corinthians 3.9-17 (Epistle)
9Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina.
10Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida.
11Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos.
12Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,
13Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest.
14I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu.
15A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj.
16Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama?
17Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.
Matthew 14.22-34 (Gospel)
22I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
23I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam.
24A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru.
26I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše.
27A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi.
29A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu.
30No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj!
31I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja?
32I kad uðoše u laðu, presta vjetar.
33A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij.
34I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku.
Commemorations
Holy Apostles of the Seventy and Deacons Prochorus, Nicanor, Timon and Parmenas
They are mentioned by name in Acts 6:5. St Prochorus became Bishop of Nicomedia and reposed in peace. St Nicanor was stoned to death in Jerusalem. St Timon became Bishop of Bostra in Arabia and ended his life in martyrdom by fire at the hands of the pagans. St Parmenas died in peace in Jerusalem.
St Irene, Abbess of the Convent of Chrysovalantou (912)
“Saint Irene, who was from Cappadocia, flourished in the ninth century. Because of her great beauty and virtue, she was brought to Constantinople as a prospective bride for the young Emperor Michael (8422-867); however, as St Joannicius the Great foretold, it was God’s will that she assume the monastic habit instead. She shone forth in great ascetical labors, and suffered many attacks from the demons; while yet a novice, she attained to the practice of St Arsenius the Great, of praying the whole night long with arms stretched out towards Heaven (see May 8). God showed forth great signs and wonders in her, and she became the Abbess of the Convent of Chrysovalantou. She was granted the gift of clairvoyance and knew the thoughts of all that came to her. She appeared in a vision to the king and rebuked him for unjustly imprisoning a nobleman who had been falsely accused. Through a sailor from Patmos to whom he had appeared, St John the Theologian sent her fragrant and wondrous apples from Paradise. She reposed at the age of 103, still retaining the youthful beauty of her countenance. After her repose, marvellous healings beyond number have been wrought by her to the present day.” (Great Horologion)