1 Corinthians 2.9-3.8 (Epistle)
9Nego kao što je pisano: što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube. 10A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. 11Jer ko od ljudi zna šta je u èovjeku osim duha èovjeèijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega. 12A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; 13Koje i govorimo ne rijeèima što je nauèila èovjeèija premudrost, nego što uèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo. 14A tjelesni èovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se èini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda. 15Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda. 16Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouèi? A mi um Hristov imamo.
1I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. 2Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, 3Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku? 4Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni? 5Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade? 6Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. 7Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste. 8A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu.