Luke 24.12-35 (5th Matins Gospel)

12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 13I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. 15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. 16A oèi im se držahu da ga ne poznaše. 17A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? 18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 19I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; 20Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? 21A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. 22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, 23I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. 24I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 25I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! 26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? 27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. 28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. 29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. 30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. 32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? 33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, 34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

Romans 10.1-10 (Epistle)

1Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. 2Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. 4Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. 5Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. 6A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; 7Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. 8Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. 9Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. 10Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.

1 Corinthians 4.9-16 (Epistle, Apostles)

9Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima. 10Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni. 11Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se, 12I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; 13Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad. 14Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu. 15Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem. 16Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.

Matthew 8.28-9.1 (Gospel)

28A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. 29I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? 30A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. 31I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. 32I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. 33A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. 34I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.

1I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad.

Mark 3.13-19 (Gospel, Apostles)

13I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

Synaxis of the Holy, Glorious and All-praised Twelve Apostles

Though each of the Twelve Apostles has his own Feast day, on this day they are commemorated together. Of the Twelve, only St John the Theologian died in peace; the rest met a martyr’s end. Following are their individual feast days and the manner of their end.

Roman citizens could not be crucified: crucifixion was considered a shameful death unworthy of a citizen. For this reason the Apostle Paul was ‘privileged’ to be beheaded.

Peter: June 29, January 16. Crucified upside down.

Andrew: November 30. Crucified.

James the Son of Zebedee: April 30. Beheaded.

John the Theologian: September 26, May 8. Died in peace in a wondrous way.

Philip: November 14. Crucified.

Bartholomew: June 11, August 25. Crucified, then flayed and beheaded.

Thomas: October 6. Pierced with five spears.

Matthew the Evangelist: November 16. Burned to death.

James the Son of Aphaeos: October 9. Crucified.

Thaddeus (or Jude the brother of James): June 19. Crucified.

Simon the Zealot: May 10. Crucified.

Matthias: August 9. Stoned, then beheaded with an axe when dead.

Paul: June 29. Beheaded.