Isaiah 43.9-14 (Vespers)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)

Mark 16.1-8 (2nd Matins Gospel)

1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.

Romans 2.10-16 (Epistle)

10A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku; 11Jer Bog ne gleda ko je ko. 12Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi 13Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; 14Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: 15Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) 16Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.

Hebrews 11.33-12.2 (Epistle, Saints)

33Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, 34Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; 35Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; 36A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; 37Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; 38Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. 39I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; 40Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.

1Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 2Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega.

Matthew 4.18-23 (Gospel)

18I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari. 19I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. 20A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše. 21I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih. 22A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše. 23I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.

Matthew 4.25-5.12 (Gospel, Saints)

25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

St Cyril, archbishop of Alexandria (444)

“St Cyril was… from Alexandria, born about the year 376, the nephew of Theophilus, Patriarch of Alexandria, who also instructed the Saint in his youth. Having first spent much time with the monks of Nitria, he later became the successor to his uncle’s throne in 412. In 429, when Cyril heard tidings of the teachings of the new Patriarch of Constantinople, Nestorius, he began attempting through private letters to bring Nestorius to renounce his heretical teachings about the Incarnation; and when the heresiarch did not repent, Saint Cyril, together with Pope Celestine of Rome, led the Orthodox opposition to his error. Saint Cyril presided over the Third Ecumenical Council of the 200 holy Fathers in the year 431, who gathered in Ephesus under Saint Theodosius the Younger. At this Council, by his most wise words he put to shame and convicted the impious doctrine of Nestorius, who, although he was in town, refused to appear before Cyril. Saint Cyril, besides overthrowing the error of Nestorius, has left to the Church full commentaries on the Gospels of Luke and John. Having shepherded the Church of Christ for thirty-two years, he reposed in 444.” (Great Horologion)

Today we commemorate St Cyril’s repose. He is also commemorated on January 18, the date of his restoration to his see in Alexandria after he had been driven out by Nestorians.

St Columba of Iona (597)

He was born to a prominent noble family, the Ui-Niall clan of Ireland, but he forsook all worldly things and became a monk at a young age. He founded the monasteries of Derry and Durrow, and traveled as a missionary in Ireland for almost twenty years. In 565 he settled on the island of Iona, off the coast of Scotland; there he remained for 32 years, establishing the famous monastery of Iona and continuing in his missionary labors. He reposed in peace at Iona.

Saint Kyril of Belozersk (1427)

He was born in Moscow in 1337, and took up the monastic life while young. Though he desired a life of strict silence and solitude, he was made abbot of the Simonov Monastery against his will. After a few years, obeying a revelation from the most holy Theotokos, he left his abbacy and went to the wilderness of Belozersk (White Lake) to live as a hermit. Others gathered there to live under his guidance, and in time the community became the Monastery of Belozersk. Saint Kyril was sought from far off as a staretz, or spiritual father, and was granted gifts of wonderworking. His humility was remarkable, as the following story shows.

Once one of his monks conceived a terrible hatred for Kyril, which tormented him for a whole year. Finally the monk worked up the courage to reveal his hatred to Kyril himself. Though the monk was full of shame and remorse at his malicious passion, Kyril comforted him and said, ‘All the others are in error about me; only you have perceived my unworthiness.’ Saint Kyril then forgave the man and sent him away with his blessing.

Saint Kyril reposed in peace in 1427, at the age of ninety.