John 20.19-25 (Vespers Gospel)

19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam. 20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda. 21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. 22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti. 23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se. 24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus. 25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.

Acts 1.12-17, 21-26 (Epistle)

12Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. 13I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. 14Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom. 15I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena): 16Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa; 17Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe. 21Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus, 22Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh. 23I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija. 24I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, 25Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje. 26I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola.

John 1.18-28 (Gospel)

18Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi. 19I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti? 20I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos. 21I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam. 22A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe? 23Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok. 24I bijahu poslanici od fariseja, 25I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok? 26Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate. 27On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj. 28Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.

Matthew 28.1-20 (Cross Procession, 1st Reading)

1A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob. 2I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu. 3A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg. 4I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi. 5A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. 6Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. 7Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah. 8I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem. 9A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. 10Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti. 11A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo. 12I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca 13Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali. 14I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude. 15A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas. 16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.

Mark 16.1-8 (Cross Procession, 2nd Reading)

1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.

Luke 24.1-12 (Cross Procession, 3rd Reading)

1A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 2Ali naðoše kamen odvaljen od groba. 3I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. 4I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; 5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? 6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, 7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. 8I opomenuše se rijeèi njegovijeh. 9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. 10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 11I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. 12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.

John 20.1-10 (Cross Procession, 4th Reading)

1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda otidoše opet uèenici doma.

Luke 24.36-53 (Cross Procession, 5th Reading)

36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. 37A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. 38I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? 39Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. 41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? 42A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. 43I uzevši izjede pred njima. 44I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. 45Tada im otvori um da razumiju pismo. 46I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; 47I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. 48A vi ste svjedoci ovome. 49I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. 50I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 51I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 52I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. 53I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.

Holy Apostles Herodion, Agabus, Rufus, Asyncritus, Phlegon and Hermas

All of these are numbered among the Seventy, and all are mentioned in the Epistles of St Paul.

Herodion was a kinsmen of St Paul: ‘Salute Herodion my kinsman’ (Romans 16:11). After many sufferings for the Gospel, he worked with the Apostle Peter in Rome, and was beheaded with him.

Agabus was granted a spirit of prophecy: two of his prophecies are important in the Acts of the Apostles (Acts 11:28, 21:11).

Rufus was Bishop of Thebes. ‘Salute Rufus, chosen in the Lord’ (Romans 16:13).

Asyncritus (Romans 16:14) was Bishop of Hyrcania in Asia.

Phlegon, (Romans 16:14) was Bishop of Marathon in Thrace.

Hermas (Romans 16:14) was a bishop in Dalmatia.

Saint Celestine, Pope of Rome (432)

A champion of the Orthodox faith, he sent an epistle to the Third Ecumenical Council, refuting and condemning the Nestorian heresy. He reposed in peace.