Isaiah 2.11-21 (6th Hour)

11Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 12Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi, 13I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske, 14I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, 15I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, 16I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile. 17Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 18I idola æe nestati sasvijem. 19I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. 20Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, 21Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

Genesis 2.4-19 (Vespers)

4To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 5I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju, 6Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. 7A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa. 8I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori. 9I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. 10A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke. 11Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 12I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. 13A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske. 14A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat. 15I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva. 16I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; 17Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš. 18I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. 19Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

Proverbs 3.1-18 (Vespers)

1Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. 2Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir. 3Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega. 4Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. 5Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. 6Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. 7Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. 8To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. 9Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; 10I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih. 11Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. 12Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. 13Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum. 14Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. 15Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom. 16Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. 17Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. 18Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je.

St Eustathius, archbishop of Antioch (337)

He was consecrated Bishop of Berea (Aleppo) in Syria, then of Antioch in 324. He took an active part in the Council of Nicea against the Arian heresy. His zeal for the Faith aroused the hatred of various heretics, who convened a council in Antioch where, by means of slanders and false witnesses, they were able to have the holy bishop deposed and exiled to Thrace, where he died a few years later.

The deposition of the Saint caused a schism in the Church of Antioch which was not healed until 414 (see St Meletius, Feb. 12). Saint John Chrysostom publicly praised Eustathius as a Martyr, and his relics were finally brought back to Antioch in 482. The Synaxarion says “The people then went in jubilation to meet him with lights and incense, and escorted him as he made a triumphal entry into his city, which thus recovered its unity in the Faith and in the veneration of this champion of Orthodoxy.”

St John the Scholastic, patriarch of Constantinople (577)

He came from the region of Antioch, and only became a clergyman at the age of fifty. He won a wide reputation as representative of the Patriarchate of Antioch at Constantinople, and was elected Patriarch of Constantinople following the deposition of Eutyches in 565. He compiled the Nomocanon, a collection of Church canons, and added the Communion hymn “Of Thy Mystical Supper…” to the Divine Liturgy. He reposed in peace.

Saint Zachariah, Patriarch of Jerusalem (632)

He was the Skevophylax, keeper of the sacred vessels in the Church of Constantinople, then was made Patriarch of Jerusalem in 609. When the Persians took Jerusalem in 614 and took the Precious Cross of our Lord as a trophy, Zachariah went to Persia with the Cross, clasping it in his arms. In 631 the Emperor Heraclius conquered the Persians and recovered the Cross, bringing it to Constantinople. According to one account, Zachariah returned with the Cross, then returned to governing the Church in Jerusalem until his repose in 632 when Modestus (who had been acting in his absence) succeeded him. According to another account, Saint Zachariah died in exile, and Modestus was made Patriarch when the Holy Cross returned to Jerusalem.