Isaiah 29.13-23 (6th Hour)

13Zato reèe Gospod: što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su nauèeni, 14Zato æu evo još raditi èudesno s tijem narodom, èudesno i divno, i mudrost mudrijeh njegovijeh poginuæe i razuma razumnijeh nestaæe. 15Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda namjeru, koji rade u mraku i govore: ko nas vidi? i ko nas zna? 16Naopake misli vaše nijesu li kao kao lonèarski? Govori li djelo za onoga koji ga je naèinio: nije me naèinio? i lonac govori li za onoga koji ga je naèinio: ne razumije? 17Neæe li se doskora i Livan pretvoriti u polje, i polje se uzimati za šumu? 18I u taj æe dan gluhi èuti rijeèi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeæe oèi slijepijeh. 19I krotki æe se veoma radovati u Gospodu, i ništi izmeðu ljudi veseliæe se sa sveca Izrailjeva. 20Jer nasilnika neæe biti, i nestaæe potsmjevaèa, i istrijebiæe se svi koji gledaju da èine bezakonje, 21Koji okrivljuju èovjeka za rijeè, i meæu zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju. 22Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: neæe se više Jakov postidjeti, niti æe mu lice poblijedjeti. 23Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada æe oni svetiti ime moje, svetiæe sveca Jakovljeva i bojaæe se Boga Izrailjeva.

Genesis 12.1-7 (Vespers)

1I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati. 2I uèiniæu od tebe velik narod, i blagosloviæu te, i ime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov. 3Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleæu one koji tebe usproklinju; i u tebi æe biti blagoslovena sva plemena na zemlji. 4Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana. 5I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju. 6I proðe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji. 7I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenu daæu zemlju ovu. I Avram naèini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio.

Proverbs 14.15-26 (Vespers)

15Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. 16Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. 17Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. 18Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. 19Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 20Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. 21Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. 23U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. 24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. 25Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. 26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.

Martyr Agapius and seven with him (303)

These holy Martyrs contested during the reign of Diocletian 284-305), in Palestinian Caesarea. All eight were very young; only Agapius was a baptized Christian. Urbanus, the governor of the region, observed a pagan festival by having some Christians publicly tortured and executed: some by fire, others on the gallows, some by being thrown to wild beasts in the arena. Six of the youths (Timolaus, Dionysius, Romulus, Plesius, and two named Alexander), seeing the patience and serenity with which the Christians endured their torments, were reached by the Holy Spirit and, tying their own hands, presented themselves to Urbanus saying ‘We too are Christians!’ They were immediately cast into prison. A few days later Agapius, a prominent Christian in that town, also presented himself along with a second Dionysius. All eight were beheaded together at Caesarea. Their martyrdom is recorded in Eusebius’ Ecclesiastical History.

Holy Martyr Alexander (270-275)

“He was from the town of Side in Pamphylia. The Emperor Aurelian’s governor asked him who he was, to which Alexander replied that he was a pastor of the flock of Christ. ‘And where is this flock of Christ’, further enquired the evil and suspicious governor. Alexander replied: ‘Over the whole world live the people whom Christ the Lord created, among whom those who believe in Him are His sheep, but those who have fallen away from their Creator, who are enslaved to creation and the work of men’s hands, to dead idols, such as you, are strangers to His flock, and at the Dreadful Judgement of God will be put to the left with the goats.’ The wicked judge first commanded that he be whipped with iron flails and then thrown into a burning furnace. But the fire could in no way harm him. Then he was flayed and after that thrown to the wild beasts. But the beasts would not touch him. At last the governor ordered that he be beheaded. But as soon as the judge pronounced the sentence, an evil spirit took hold of him and made him rabid. He was led howling to his gods, the idols, but on the way the evil spirit wrested his wicked soul from him. St Alexander suffered between 270 and 275.’ (Prologue)

He is commemorated March 14 on the Greek calendar.