Scripture Readings
Isaiah 26.21-27.9
(6th Hour)
21Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih.
1Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru.
2Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom:
3Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti.
4Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve.
5Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom.
6Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom.
7Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio?
8S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem.
9Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova,
Genesis 9.18-10.1 (Vespers)
18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
20A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.
21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju.
23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
25I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!
26I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
29A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
1A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
Proverbs 12.23-13.9 (LXX) (Vespers)
23Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje.
24Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak.
25Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava.
26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov.
27Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno.
28Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.
1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
2Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
5Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
Commemorations
Translation of the Relics (847) of St Nicephoros, Patriarch of Constantinople (827)
His main commemoration is on June 2; today we commemorate the return of his holy relics to Constantinople.
Nicephoros was Patriarch during the time of the iconoclasts, and openly opposed the Emperor Leo the Armenian’s heretical policies. For this he was exiled to a monastery on the island of Prochonis, which he himself had built when Patriarch. After living there for thirteen years, he reposed around 827. In time, the iconoclast Emperors died, and the Emperor Michael, with his mother Theodora, came to the Imperial throne in 842; they appointed Methodios, a defender of the icons, as Patriarch. In 846, the incorrupt relics of St Nicephoros were returned to Constantinople and placed first in the Hagia Sophia, then in the Church of the Holy Apostles. The saint had been driven from Constantinople on March 13, and his relics were returned there on March 13, nineteen years later to the day.