1 Peter 4.1-11 (Epistle)

1Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha, 2Da ostalo vrijeme života u tijelu ne živi više željama èovjeèijim, nego volji Božijoj. 3Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožaèkoj, živeæi u neèistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima. 4Zato se èude što vi ne trèite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas. 5Oni æe dati odgovor onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima. 6Zato se i mrtvima propovjedi jevanðelje, da prime sud po èovjeku tijelom a po Bogu da žive duhom. 7A svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama. 8A prije svega imajte neprestanu ljubav meðu sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. 9Budite gostoljubivi meðu sobom bez mrmljanja; 10I služite se meðu sobom, svaki darom koji je primio, kao dobri pristavi razliène blagodati Božije. 11Ako ko govori, neka govori kao rijeèi Božije; ako ko služi neka služi kao po moæi koju Bog daje: da se u svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin.

Mark 12.28-37 (Gospel)

28I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? 29A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; 30I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. 31I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema. 32I reèe mu književnik: dobro, uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega; 33I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veæe je od sviju žrtava i priloga. 34A Isus vidjevši kako pametno odgovori reèe mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita. 35I odgovori Isus i reèe uèeæi u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? 36Jer sam David kaza Duhom svetijem: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 37Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošæu.

Hieromartyr Clement of Ancyra, and Martyr Agathangelus (296)

He was from Ancyra in Galatia, son of a pagan father and a Christian mother named Euphrosyne. His mother prophesied on her deathbed that he would suffer great torments for Christ over many years. After her death he was adopted and reared by a pious woman named Sophia. From the age of twelve, he began to fast and pray like the monks, so that he was soon ordained a deacon, and became Bishop of Ancyra at the age of twenty. His piety and zeal for the faith attracted the attention of the Imperial Governor of the region, who had him arrested. Thus began Clement’s twenty-eight years of almost continuous suffering for the Faith. When he stood firm despite many tortures, he was sent to the Emperor Diocletian in Rome. The Emperor showed him a table set with costly vessels on one side, and another decked with instruments of torture on the other, and bade Clement to make his choice. The Saint replied: “These precious vessels remind how much more glorious must be the eternal good things of Paradise; and these instruments of torture remind me of the everlasting punishments of hell that await those who deny the Lord.”

The Saint was viciously tortured, then transported to Nicomedia, where a converted pagan named Agathangelus (‘good angel’) became his companion. For many years they endured unspeakable torments alternating with long imprisonments, but nothing would move them to deny the precious Faith of Christ. After twenty-eight years of suffering, Agathangelus was beheaded; but Clement was briefly paroled and allowed to celebrate the services of Theophany and to give the holy Communion to his fellow-Christians. A few days later, as he was again celebrating the Divine Liturgy, some pagan soldiers burst into the church and beheaded him at the altar.