James 3.11-4.6 (Epistle)

11Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? 12Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. 13Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. 14Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. 15Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. 16Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar. 17A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. 18A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine.

1Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? 2Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. 3Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. 4Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. 5Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? 6A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.

Mark 11.22-26 (Gospel)

22I odgovarajuæi Isus reèe im: 23Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. 24Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. 25I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. 26Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh.

Veneration of the precious Chains of the Holy and Glorious Apostle Peter.

The story of St Peter’s imprisonment and miraculous release by an Angel of God is told in Acts ch. 12. The chains which fell from his hands were collected by Christians and passed down through the generations as precious relics, finally coming to Constantinople and being placed in the Church of St Peter, where they worked many miracles and healings.

There is nothing superstitious about the veneration of clothing and other objects belonging to the Saints; the Acts of the Apostles describes how handkerchiefs or aprons that had touched the Apostle Paul would heal the sick (ch. 19), and that even the shadow of the Apostle Peter healed those on whom it fell (ch. 5). In the twentieth century, a shirt worn by St Nektarios on his death-bed healed a paralyzed man. The sanctity of those united to God extends not only to their bodies but at times to their garments.