Ephesians 6.10-17 (Epistle, Saturday after Theophany)

10A dalje, braæo moja, jaèajte u Gospodu i u sili jaèine njegove. 11Obucite se u sve oružje Božije, da biste se mogli održati protiv lukavstva ðavolskoga: 12Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. 13Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se. 14Stanite dakle opasavši bedra svoja istinom i obukavši se u oklop pravde, 15I obuvši noge u pripravu jevanðelja mira; 16A svrh svega uzmite štit vjere o koji æete moæi pogasiti sve raspaljene strijele neèastivoga; 17I kacigu spasenija uzmite, i maè duhovni koji je rijeè Božija.

Colossians 1.3-6 (Epistle)

3Zahvaljujemo Bogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista, moleæi se svagda za vas, 4Èuvši vjeru vašu u Hrista Isusa, i ljubav koju imate k svima svetima, 5Za nad ostavljeni vama na nebesima, za koji naprijed èuste u rijeèi istine jevanðelja, 6Koje je u vama, kao i u svemu svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, od onoga dana kako èuste i razumjeste blagodat Božiju u istini,

Matthew 4.1-11 (Gospel, Saturday after Theophany)

1Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga ðavo kuša. 2I postivši se dana èetrdeset i noæi èetrdeset, napošljetku ogladnje. 3I pristupi k njemu kušaè i reèe: ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu. 4A on odgovori i reèe: pisano je: ne živi èovjek o samom hljebu, no o svakoj rijeèi koja izlazi iz usta Božijih. 5Tada odvede ga ðavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve; 6Pa mu reèe: ako si sin Božij, skoèi dolje, jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeæe te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 7A Isus reèe njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega. 8Opet uze ga ðavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu; 9I reèe mu: sve ovo daæu tebi ako padneš i pokloniš mi se. 10Tada reèe njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi. 11Tada ostavi ga ðavo, i gle, anðeli pristupiše i služahu mu.

Luke 16.10-15 (Gospel)

10Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran. 11Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati? 12I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaše? 13Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. 14A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se. 15I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.

Holy Martyr Tatiana (ca. 230)

She was the daughter of a wealthy Roman consul. She became a deaconess in Rome, and was seized as a Christian during the reign of Alexander Severus. Before the tribunal she fearlessly confessed Christ and, when she was taken to the temple in an effort to force her to make sacrifice, she cast down the idols by the power of her prayer. At this, the soldiers seized her and subjected her to many indignities and tortures, finally throwing her into a raging furnace. When this did not harm her, she was thrown to the wild beasts, but they refused to harm her. At last she was beheaded and thus gained her crown.

Venerable Benedict Biscop, Abbot of Wearmouth (689-690)

He came from a noble Northumbrian family in Britain, and was tonsured a monk in 653 at Lerins in Gaul. In 669 he was made Abbot of the Monastery of Saints Peter and Paul in Canterbury. He traveled to Rome in 671 to be instructed in monastic practice according to the Rule of Saint Benedict (of Nursia). Returning to Northumbria he established two new monasteries, the first to follow St Benedict’s Rule in the British Isles. He went to Rome once again in 678-679, this time bringing back the archcantor of St Peter’s, who taught the monks of St Benedict’s monasteries the chant and liturgical practices used in Rome.

Under the holy abbot’s guidance, these monasteries became flourishing centers of Christian worship, scholarship and art. The Venerable Bede (May 26) was one of his disciples. Saint Benedict reposed in peace in 689 or 690, having greatly strengthened the Church and the Christian faith in Britain.