Isaiah 35.1-10 (1st Hour, Prophecy)

1Radovaæe se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliæe se pustoš i procvjetati kao ruža. 2Procvjetaæe obilno, i veseliæe se radujuæi se i popijevajuæi; slava Livanska daæe joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta æe mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. 3Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. 4Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas. 5Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se. 6Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. 7I suho æe mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biæe trava, trska i sita. 8I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi. 9Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni. 10I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe.

Acts 13.25-33 (1st Hour, Epistle)

25I kad svršivaše Jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuæi njegovoj. 26Ljudi braæo! sinovi roda Avraamova, i koji se meðu vama Boga boje! vama se posla rijeè ovoga spasenija. 27Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proroèke koji se èitaju svake subote osudivši ga izvršiše. 28I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi. 29I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob. 30A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. 31I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. 32I mi vam javljamo obeæanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; 33Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.

Matthew 3.1-11 (1st Hour, Gospel)

1U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj. 2I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. 3Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove. 4A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. 5Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. 6I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. 7A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? 8Rodite dakle rod dostojan pokajanja. 9I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. 10Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca. 11Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.

Isaiah 1.16-20 (3rd Hour, Prophecy)

16Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu djela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti. 17Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. 18Tada doðite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaæe bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna. 19Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. 20Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.

Acts 19.1-8 (3rd Hour, Epistle)

1Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike 2Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti. 3A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. 4A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa. 5A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 7A bijaše ljudi svega oko dvanaest. 8I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.

Mark 1.1-8 (3rd Hour, Gospel)

1Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega. 2Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 3Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove. 4Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. 5I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. 6A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji. 7I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj. 8Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.

Isaiah 12.3-6 (6th Hour, Prophecy)

3S radošæu æete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. 4I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. 5Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji. 6Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas.

Romans 6.3-11 (6th Hour, Epistle)

3Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se? 4Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèinom, tako i mi u novom životu da hodimo. 5Jer kad smo jednaki s njim jednakom smræu, biæemo i vaskrsenijem; 6Znajuæi ovo da se stari naš èovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu. 7Jer koji umrije oprosti se od grijeha. 8A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da æemo i življeti s njim, 9Znajuæi da Hristos usta iz mrtvijeh, veæ više ne umire; smrt više neæe obladati njime. 10Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi. 11Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Mark 1.9-11 (6th Hour, Gospel)

9I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, 10I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. 11I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Isaiah 49.8-15 (9th Hour, Prophecy)

8Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i èuvaæu te i daæu te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; 9Da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se. Oni æe pokraj putova pasti, i paša æe im biti po svijem visokim mjestima. 10Neæe biti gladni ni žedni, neæe ih biti vruæina ni sunce; jer kome ih je žao, on æe ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiæe ih. 11I sve gore svoje obratiæu u putove, i staze æe moje biti povišene. 12Gle, ovi æe iz daleka doæi, gle, i oni od sjevera i od zapada, i oni iz zemlje Sinske. 13Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se. 14Ali Sion reèe: ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod. 15Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na èedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neæu zaboraviti tebe.

Titus 2.11-14, 3.4-7 (9th Hour, Epistle)

11Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, 12Uèeæi nas da se odreèemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu, 13Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista, 14Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèisti sebi narod izbrani koji èezne za dobrijem djelima. 4A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga, 5Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga, 6Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega, 7Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu.

Matthew 3.13-17 (9th Hour, Gospel)

13Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. 14A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? 15A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. 16I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. 17I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Hebrews 11.8, 11-16 (Epistle)

8Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziðe u zemlju koju šæaše da primi u našljedstvo, i iziðe ne znajuæi kuda ide. 11Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeæa. 12Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora. 13U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obeæanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji. 14Jer koji tako govore pokazuju da traže otaèanstva. 15I da bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziðoše, imali bi vrijeme da se vrate. 16Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad.

Mark 13.1-8 (Gospel)

1I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva graðevina! 2I odgovarajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove velike graðevine? ni kamen na kamenu neæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti. 3I kad sjeðaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija: 4Kaži nam kad æe to biti? i kakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti? 5A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti: èuvajte se da vas ko ne prevari. 6Jer æe mnogi doæi na moje ime govoreæi: ja sam; i mnoge æe prevariti. 7A kad èujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak. 8Ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti po svijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetak stradanju.

Synaxis of the Seventy Apostles.

In addition to the Twelve Apostles, our Lord appointed seventy disciples to go forth and bring the Good News to the world (see Luke ch. 10). Others were later added to this company by the Holy Apostles, so that their number in fact exceeds seventy, though all are still referred to as “of the Seventy.”

On this day we also commemorate the company of those who have been sent forth by the Holy Spirit through the centuries to proclaim the joyous Gospel of Christ.

The Ethiopian Eunuch of Queen Candace

His baptism by the holy Apostle Philip is told in Acts ch. 8. He was already seeking out the things of God — the story shows him reading the Book of Isaiah, and specifies that he was going to Jerusalem to worship. He returned home (“rejoicing”, say the scriptures) and proclaimed the Gospel of Christ in his native land; the ancient Church of Ethiopia traces its beginnings to his mission. He died a martyr’s death.

Venerable Apollinaria (5th c.)

She was a maiden of high rank, the daughter of a magistrate named Anthimus in the city of Rome. Filled with love for Christ, she prevailed on her parents to allow her to travel on pilgrimage to the Holy Land. In Jerusalem she dismissed most of her attendants, gave her jewels, fine clothes and money to the poor, and went on to Egypt accompanied only by two trusted servants. Near Alexandria she slipped away from them and fled to a forest, where she lived in ascesis for many years. She then made her way to Sketis, the famous desert monastic colony, and presented herself as a eunuch named Dorotheos. In this guise she was accepted as a monk.

Anthimus, having lost his elder daughter, was visited with another grief: his younger daughter was afflicted by a demon. He sent this daughter to Sketis, asking the holy fathers there to aid her by their prayers. They put her under the care of “Dorotheos”, who after days of constant prayer effected the complete cure of her (unknowing) sister. When the girl got back home it was discovered that she was pregnant, and Anthimus angrily ordered that the monk who had cared for her be sent to him. He was astonished to find that “Dorotheos” was his own daughter Apollinaria, whom he had abandoned hope of seeing again. After some days the holy woman returned to Sketis, still keeping her identity secret from her fellow-monks. Only at her death was her true story discovered.