Galatians 6.2-10 (Epistle)
2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.
3Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara sebe.
4A svaki da ispita svoje djelo, i tada æe sam u sebi imati slavu, a ne u drugome.
5Jer æe svaki svoje breme nositi.
6A koji se uèi rijeèi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uèi.
7Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta èovjek posije ono æe i požnjeti.
8Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela æe požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha æe požnjeti život vjeèni.
9A dobro èiniti da nam se ne dosadi; jer æemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo.
10Zato dakle dok imamo vremena da èinimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri.
Luke 4.1-15 (Gospel)
1Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,
2I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje,
3I reèe mu ðavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb.
4I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj.
5I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka,
6I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je;
7Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje.
8I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.
9I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje;
10Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju,
11I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
12I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.
13I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.
14I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.
15I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu.