Romans 9.6-19 (Epistle)

6A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; 7Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. 8To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. 9Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. 10Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. 11Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, 12Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, 13Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. 14Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! 15Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. 16Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. 17Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 19Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?

Matthew 10.32-36, 11.1 (Gospel)

32A koji god prizna mene pred ljudima, priznaæu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 33A ko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 34Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. 35Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: 36I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi.

1I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem.

Martyr Agrippina of Rome (3rd c.)

She lived in virginity in Rome during the reign of Valerian (253-260) — as the Prologue says, ‘expelling the stench of the passions from her heart with the sweet-smelling perfume of purity and chastity.’ She voluntarily presented herself to the pagans and announced herself to be a Christian, for which she was tortured to death. Her friends Vassa, Paula and Agathonica took her relics to Sicily for burial. A church was built there in her name, and many miracles were worked there.

Commemoration of the Vladimir Icon of the Most Holy Mother of God

Moscow was besieged by the Tartar king Ahmet. Prince Ivan Vasillievich brought troops to defend the city, but they were far outnumbered by the Tartar forces. Despairing of their hope in human protection, the people of the city pleaded for deliverance to the holy Mother of God before her icon. The Tartar forces were unaccountably struck with terror, and retreated in confusion, saving the city. On this day, the miracle, and the holy icon through which it was brought about, is commemorated in Russia.