Acts 10.21-33 (Epistle)

21A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? 22A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. 23Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. 24I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 25A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. 26I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. 27I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. 28I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; 29Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? 30I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 31I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. 32Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. 33Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno.

John 7.1-13 (Gospel)

1I potom hoðaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šæadijaše da hodi, jer gledahu Jevreji da ga ubiju. 2Bijaše pak blizu praznik Jevrejski graðenje sjenica. 3Tada mu rekoše braæa njegova: iziði odavde i idi u Judeju, da i uèenici tvoji vide djela tvoja koja èiniš; 4Jer niko ne èini što tajno a sam traži da je poznat. Ako to èiniš javi sebe svijetu. 5Jer ni braæa njegova ne vjerovahu ga. 6Tada im reèe Isus: vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda gotovo. 7Ne može svijet mrziti na vas: a na mene mrzi, jer ja svjedoèim za nj da su djela njegova zla. 8Vi iziðite na praznik ovaj: ja još neæu iziæi na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo. 9Rekavši im ovo osta u Galileji. 10A kad iziðoše braæa njegova na praznik, tada i sam iziðe, ne javno nego kao tajno. 11A Jevreji ga tražahu na praznik i govorahu: gdje je on? 12I bijahu za nj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: nije, nego vara narod. 13Ali niko ne govoraše javno za nj od straha Jevrejskoga.

Translation of the relics of St Nicholas the Wonderworker from Myra to Bari (1087)

In 1087 the Saint’s relics were taken from Myra in Lycia (on the southern coast of present-day Turkey) to the town of Bari in Italy. This was done due to a Muslim attack on Lycia. At that time Bari was Orthodox and under the administration of the Patriarch of Constantinople. The Saint’s relics now lie in a Roman Catholic church in Bari; each year the casket containing the relics is opened by a Roman Catholic and Orthodox bishop together, and quantities of fragrant myrrh are removed, for the healing and encouragement of the faithful.

Holy Prophet Isaiah (7th c. BC)

He is counted as the greatest of the Old Testament Prophets. His incomparably beautiful verses foretell Christ in many places. He chastised, comforted, and counseled the pious king Hezekiah; but when he denounced the impiety and lawlessness of Hezekiah’s son Manasseh, he was sawn in two outside Jerusalem, receiving a martyr’s crown. His name means “The Lord is helper.”

The Fifth Biblical Ode, “Out of the night my spirit waketh at dawn unto Thee, O God…” is taken from Isaiah.

Holy Martyr Christopher (3rd c.)

He was originally named Reprobus. In the time of the persecutions under the Emperor Decius, Reprobus, seeing the sufferings of the Christians, rebuked the rulers for their cruelty. The governor sent soldiers to arrest him, but he converted them and was baptised along with them, receiving the name Christopher. After he was brought before the governor, he was imprisoned with two harlots sent to seduce him, but he converted them also. He, the soldiers, and the former harlots were subjected to torture and finally beheaded.

It is this Saint Christopher who is portrayed on the medals often worn for protection in the Latin West. The image of him carrying the child Jesus comes from his name, which means ‘Christ-bearer,’ not from any incident in his life.