Acts 23.1-11 (Epistle)

1A Pavle pogledavši na skupštinu reèe: ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. 2A poglavar sveštenièki Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. 3Tada mu reèe Pavle: tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovijedaš da me biju. 4A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara sveštenièkoga? 5A Pavle reèe: ne znadoh, braæo, da je poglavar sveštenièki, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno. 6A znajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: ljudi braæo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. 7A kad on ovo reèe, postade raspra meðu sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. 8Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; a fariseji priznaju oboje. 9I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se meðu sobom govoreæi: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èovjeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se ne suprotimo Bogu. 10A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da ga otmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko. 11A onu noæ stade Gospod predanjga i reèe: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedoèiti.

John 16.15-23 (Gospel)

15Sve što ima otac moje je: zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javiti vam. 16Još malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti: jer idem k ocu. 17A neki od uèenika njegovijeh rekoše meðu sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu? 18Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori. 19A Isus razumje da šæadijahu da ga zapitaju, pa im reèe: zato li se zapitujete meðu sobom što rekoh: još malo i neæete me vidjeti, i opet malo pa æete me vidjeti? 20Zaista, zaista vam kažem da æete vi zaplakati i zaridati, a svijet æe se radovati; i vi æete žalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenuti na radost. 21Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet. 22Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas; 23I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam.

Apostle Hermas of the Seventy

He is mentioned in the Epistles of St Paul (Romans 16:14). He served as a bishop in the first-century Church, and died a martyr. His book, The Shepherd, is one of the earliest Christian writings outside of the New Testament, and was held in such esteem by the early Church that it is sometimes found in ancient collections of the Holy Scriptures.

Hermas had been a wealthy man, but had fallen into poverty through his sins. A man, clad all in white and holding a staff, appeared to St Hermas and, telling him that he was an angel of repentance, gave St Hermas twelve commandments:

• To believe in God
• To live in simplicity and innocence
• To love truth and flee from falsehood
• To guard his thoughts in chastity
• To learn patience and magnanimity of soul
• To know that a good and an evil spirit attend every man
• To fear God, but not the devil
• To perform every good deed and to restrain himself from every evil one
• To pray to God in faith from the depths of his heart, so that his prayer might be heard
• To preserve himself from melancholy, the daughter of doubt, and from anger
• To try true and false prophecies
• To preserve himself from every evil desire.