Acts 2.14-21 (Epistle)
14A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje.
15Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana;
16Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:
17I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove;
18Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe.
19I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.
20Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji.
21I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
Luke 24.12-35 (Gospel)
12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
13I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
14A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima.
15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima.
16A oèi im se držahu da ga ne poznaše.
17A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?
18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;
20Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.
24I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?
27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.
32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.