Isaiah 37.33-38.6
(6th Hour)
33Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neæe uæi u ovaj grad, niti æe baciti amo strijele, neæe se primaæi k njemu sa štitom, niti æe iskopati opkopa oko njega.
34Vratiæe se putem kojim je došao, a u grad ovaj neæe uæi, veli Gospod.
35Jer æu braniti taj grad i saèuvaæu ga sebe radi i radi Davida sluge svojega.
36Tada izide anðeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuæa; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.
37Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.
38I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga maèem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov.
1U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ.
2A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu,
3I reèe: oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
4Tada doðe rijeè Gospodnja Isaiji govoreæi:
5Idi i reci Jezekiji: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaæu ti vijeku petnaest godina.
6I izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad.
Genesis 13.12-18 (Vespers)
12Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma.
13A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahu Gospodu veoma.
14A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.
15Jer svu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenu tvojemu dovijeka.
16I uèiniæu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe izbrojiti i sjeme tvoje.
17Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebi dati.
18I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu.
Proverbs 14.27-15.4 (Vespers)
27Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.
28U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
29Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
30Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
31Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
32Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
33Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
34Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
35Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.
1Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
2Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
3Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
4Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.