Isaiah 11.10-12.2 (6th Hour)

10I u to æe vrijeme za korijen Jesejev, koji æe biti zastava narodima, raspitivati narodi, i poèivalište njegovo biæe slavno. 11I tada æe Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. 12I podignuæe zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraæe s èetiri kraja zemaljska, 13I nestaæe zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiæe se; Jefrem neæe zavidjeti Judi, a Juda neæe zlobiti Jefremu. 14Nego æe složno letjeti na pleæa Filistejima k zapadu; zajedno æe plijeniti narode istoène; na Edomce i Moavce dignuæe ruke svoje, i sinovi Amonovi biæe im pokorni. 15I Gospod æe presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuæe rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariæe je po sedam krakova da se može prelaziti u obuæi. 16I biæe put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske.

1I reæi æeš u ono vrijeme: hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me. 2Gle, Bog je spasenje moje, uzdaæu se i neæu se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj.

Genesis 7.11-8.3 (Vespers)

11Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; 12I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi. 13Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima; 14Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god mièe po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila. 15Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša, 16Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim. 17I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje. 18I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom. 19I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom. 20Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri. 21Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi. 22Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije. 23I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu. 24I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.

1A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 2I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;

Proverbs 10.1-22 (Vespers)

1Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj. 2Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti. 3Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe. 4Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava. 5Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan. 6Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. 7Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne. 8Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe. 9Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se. 10Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe. 11Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. 12Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe. 13Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina. 14Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli. 15Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. 16Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh. 17Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta. 18Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je. 19U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je. 20Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa. 21Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja. 22Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke.

Martyr Sabinas of Hermopolis, Egypt (287)

He was the administrator (we would say mayor) of the city of Hermopolis in Egypt. During a persecution, he and many other Christians fled to the mountains, where Sabinas shut himself in a hut and spent his days in fasting and prayer. But a poor man who brought him food (and whom Sabinas had helped in many ways) betrayed him to the authorities for two pieces of gold. Sabinas and six others were arrested, bound and brought before the governor Arian. After harsh torture, Sabinas was drowned in the Nile.

Our Holy Father Christodoulos, Wonderworker of Patmos (1111)

He was from the region of Nicaea, and was named John by his parents Theodore and Anna. He took up the monastic life at an early age, and was renamed Christodoulos (‘Slave of Christ’). After going far in the ascetical life, he was given permission by the Emperor Alexis I (1081-1118) to establish a church and monastery on the island of Patmos, dedicated to St John the Evangelist. Both the church and the monastery stand and continue in use to this day. When Patmos was attacked by the Arabs, he and his disciples fled to Euboea, where he reposed. The Saint’s disciples brought his relics back to his own monastery, where they continue to work miracles today.

Holy Apostle Aristobulus of the Seventy, first Bishop of Britain (1st c.)

“He was the brother of the Apostle Barnabas and was born in Cyprus. He was a follower of the Apostle Paul, who mentions him in his Epistle to the Romans (16:10). When the great Apostle Paul created many bishops for different parts of the world, he made this Aristobulus bishop of Britain (i.e. England). In Britain there was a wild people, pagan and wicked, and Aristobulus endured among them unmentionable torments, misfortunes and malice. They smote him without mercy, dragged him through the streets, mocked him and jeered at him. But in the end this holy man came to success by the power of the grace of God. He enlightened the people, baptised them in the name of Christ the Lord, built churches, ordained priests and deacons and finally died there in peace and went to the Kingdom of the Lord whom he had served so faithfully.” (Prologue)

Note: in the Greek calendar he is commemorated on March 15.