No Fast
9I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, 10I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. 11I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
11Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, 12Uèeæi nas da se odreèemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu, 13Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista, 14Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèisti sebi narod izbrani koji èezne za dobrijem djelima. 4A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga, 5Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga, 6Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega, 7Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu.
13Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. 14A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? 15A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. 16I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. 17I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
1Radovaæe se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliæe se pustoš i procvjetati kao ruža. 2Procvjetaæe obilno, i veseliæe se radujuæi se i popijevajuæi; slava Livanska daæe joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta æe mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. 3Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. 4Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas. 5Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se. 6Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. 7I suho æe mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biæe trava, trska i sita. 8I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi. 9Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni. 10I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe.
1Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; hodite, kupujte bez novaca i bez plate vina i mlijeka. 2Zašto trošite novce svoje na ono što nije hrana, i trud svoj na ono što ne siti? Slušajte me, pa æete jesti što je dobro, i duša æe se vaša nasladiti pretiline. 3Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa æe biti duša vaša, i uèiniæu s vama zavjet vjeèan, milosti Davidove istinite. 4Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za voða i zapovjednika narodima. 5Evo, zvaæeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steæi æe se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. 6Tražite Gospoda, dok se može naæi; prizivajte ga, dokle je blizu. 7Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaæu se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo. 8Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod; 9Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli. 10Jer kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraæa se onamo, nego natapa zemlju i uèini da raða i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i hljeba da se jede, 11Tako æe biti rijeè moja kad izide iz mojih usta: neæe se vratiti k meni prazna, nego æe uèiniti što mi je drago, i sreæno æe svršiti na što je pošljem. 12Jer æete s veseljem izaæi, i u miru æete biti voðeni; gore i bregovi pjevaæe pred vama od radosti, i sva æe drveta poljska pljeskati rukama. 13Mjesto trnja niknuæe jela, mjesto koprive niknuæe mirta; i to æe biti Gospodu u slavu, za vjeèan znak, kojega neæe nestati.
3S radošæu æete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. 4I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. 5Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji. 6Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas.
1Ali neæu vam zatajiti, braæo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more proðoše; 2I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; 3I svi jedno jelo duhovno jedoše; 4I svi jedno piæe duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iðaše za njima: a stijena bješe Hristos.
9I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, 10I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. 11I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
‘About the beginning of our Lord’s thirtieth year, John the Forerunner, who was some six months older than our Saviour according to the flesh, and had lived in the wilderness since his childhood, received a command from God and came into the parts of the Jordan, preaching the baptism of repentance unto the remission of sins. Then our Saviour also came from Galilee to the Jordan, and sought and received baptism though He was the Master and John was but a servant. Whereupon, there came to pass those marvellous deeds, great and beyond nature: the Heavens were opened, the Spirit descended in the form of a dove upon Him that was being baptized, and the voice was heard from the Heavens bearing witness that this was the beloved Son of God, now baptized as a man (Matt. 3:13 17; Mark 1:9 11; Luke 3:1 22). From these events the Divinity of the Lord Jesus Chist and the great mystery of the Trinity were demonstrated. It is also from this that the present feast is called “Theophany,” that is, the divine manifestation, God’s appearance among men. On this venerable day the sacred mystery of Christian baptism was inaugurated; henceforth also began the saving preaching of the Kingdom of Heaven.’ (Great Horologion)
When Thou was baptized in the Jordan, O Lord, the worship of the Trinity was made manifest; for the voice of the Father bare witness to Thee, calling Thee His beloved Son. And the Spirit in the form of a dove confirmed the certainty of the word. O Christ our God, Who hast appeared and hast enlightened the world, glory be to Thee. — Troparion of Theophany
‘But Christ’s descent into the river has also a further significance. When Christ went down into the waters, not only did he carry us down with Him and make us clean, but He also made clean the nature of the waters themselves… The feast of Theophany has thus a cosmic aspect. The fall of the angelic orders, and after it the fall of man, involved the whole universe. All God’s creation was thereby warped and disfigured: to use the symbolism of the liturgical texts, the waters were made a “lair of dragons”. Christ came on earth to redeem not only man but through man the entire material creation. When He entered the water, besides effecting by anticipation our rebirth in the font, he likewise effected the cleansing of the waters, their transfiguration into an organ of healing and grace.’ Bishop Kallistos, “Background and meaning of the Feasts” in the Festal Menaion.
The western feast of Epiphany, also on this day, commemorates not Christ’s baptism but the adoration of the Magi.