Deuteronomy 1.8-11, 15-17 (Vespers)

8Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. 9I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. 10Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 11Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. 15Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. 16I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. 17Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.

Deuteronomy 10.14-21 (Vespers)

14Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. 15Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. 16Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. 17Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; 18Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. 19Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 20Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. 21On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

John 21.1-14 (10th Matins Gospel)

1Poslije toga opet se javi Isus uèenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako: 2Bijahu zajedno Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od uèenika njegovijeh. 3Reèe im Simon Petar: idem da lovim ribu. Rekoše mu: idemo i mi s tobom. Onda iziðoše i odmah sjedoše u laðu, i onu noæ ne uhvatiše ništa. 4A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali uèenici ne poznaše da je Isus. 5A Isus im reèe: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo. 6A on im reèe: bacite mrežu s desne strane laðe, i naæi æete. Onda baciše, i veæ ne mogahu izvuæi je od mnoštva ribe. 7Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isus reèe Petru: to je Gospod. A Simon Petar kad èu da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i skoèi u more. 8A drugi uèenici doðoše na laði, jer ne bješe daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukuæi mrežu s ribom. 9Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb. 10Isus im reèe: prinesite od ribe što sad uhvatiste. 11A Simon Petar uðe i izvuèe mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža. 12Isus im reèe: hodite objedujte. A nijedan od uèenika ne smedijaše da ga pita: ko si ti? videæi da je Gospod. 13A doðe i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu. 14Ovo se veæ treæi put javi Isus uèenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh.

1 Timothy 4.9-15 (Epistle)

9Ovo je istinita rijeè i dostojna svakoga primanja. 10Jer se zato i trudimo i bivamo sramotni, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima, a osobito vjernima. 11Ovo zapovijedaj i uèi. 12Niko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost; nego budi ugled vjernima u rijeèi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u èistoti. 13Dokle doðem pazi na èitanje, utješavanje i uèenje. 14Ne pusti u nemar dar u sebi koji ti je dan po proroštvu metnuvši starješine ruke na tebe. 15U ovom se pouèavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu.

Hebrews 13.7-16 (Epistle, Hierarchs)

7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. 9U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. 10Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. 11Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. 12Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. 13Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. 14Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. 15Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. 16A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.

Luke 19.1-10 (Gospel)

1I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, 2I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, 3I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; 4I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. 5I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. 6I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. 7I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. 8A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. 9A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. 10Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.

Matthew 5.14-19 (Gospel, Hierarchs)

14Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. 16Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. 17Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. 18Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. 19Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

Synaxis of the Three Holy Hierarchs: St Basil the Great, St Gregory the Theologian, and St John Chrysostom

This feast was instituted during the reign of Alexis I Comnenus (1081 1118). A dispute arose in Constantinople among various prominent citizens and clergy, about which of the three Fathers Basil the Great, Gregory the Theologian, or St John Chrysostom was the greatest. In typically Byzantine fashion, the people of the City joined into the dispute, which became more animated, dividing the populace into three hostile factions styling themselves Basilians, Gregorians and Joannites. At last, desiring to restore peace to the City and the Church, the three holy hierarchs themselves appeared to the monk John Mauropus; they revealed to him that they stand together in harmony and in equal glory before the heavenly throne, and instructed him to compose a common service for the three of them. Saint John (Mauropus) obeyed, and chose January 30 as the date of the commemoration, since each of the three hierarchs is commemorated separately in January.

Saint Peter, King of Bulgaria (970)

“Saint Peter was a humble, devout and peace-loving man, unlike his father, Tsar Symeon the Warrior (d. 927), during whose reign there had been perpetual warfare. By contrast, Peter’s long reign was peaceful, and notable for the restoration of good relations with Byzantium and with the West. Peter married Maria, the grand-daughter of the Emperor Romanus Lecapenus, who recognized him as basileus (tsar or king), and he obtained independence from Constantinople for the Bulgarian Church with its own Patriarch. He had a great love for Saint John of Rila (19 Oct.), whom he would often consult, and he kept in touch with renowned ascetics of the time like Saint Paul of Latros (15 Dec.). The King acted energetically against the Bogomil heresy, an offshoot of Manicheism, by which some of his people, lacking sufficient instruction in the faith, were being misled. He called a council in order to condemn the heresy and reassert Christian principles. Nevertheless, the infection was to remain active for many years in Bulgaria. Following the invasion of the north of his Kingdom by Prince Svyatoslav of Kiev in 969, Peter abdicated and became a monk. He died in the following year, having consecrated his final days to God alone.” (Synaxarion)

A note on the Bogomils: The Bogomils flourished in the Eastern Europe as an organized church from the 10th to the 15th century. In theology they were dualistic, incorporating some Manichean and Gnostic ideas from the Paulicians. They were nationalistic and gained much support through their opposition to Byzantine dominance over the Slavic peoples. They disappeared as an organized body around the fifteenth century, but elements of their beliefs persisted in popular thinking for many centuries afterward.